Grupa država članica Evropske unije razmatra mogućnost slanja odbijenih tražitelja azila u Ruandu i Uzbekistan, potvrđuju trojica evropskih diplomata, dok Unija prvi put pokušava da dio sistema povratka migranata premjesti van svojih granica.
Ovi planovi dolaze nakon usvajanja novog zakona koji daje pravo državama članicama da uspostave centre u državama izvan EU za obradu migranata kojima je odbijen ostanak u Uniji — tzv. “povratne centre” — pod uslovom da te zemlje poštuju ljudska prava i međunarodno pravo. Više od polovine od 27 država članica EU ovog mjeseca je u pismu, u koje je uvid imao POLITICO, zatražilo brzu implementaciju ovih centara.
Među državama koje predvode inicijativu nalaze se Danska, Austrija, Grčka, Njemačka i Nizozemska. Grčki premijer Kiriakos Micotakis izjavio je da je cilj da se prvi sporazumi o uspostavljanju ovih struktura zaključe tokom 2026. godine, kako bi centri postali operativni 2027. godine.
Lokacije još nisu dogovorene
Evropski diplomati navode da konačne lokacije centara još nisu određene, te da politički i diplomatski proces tek treba da bude nastavljen. Iako se Ruanda i Uzbekistan spominju kao moguće opcije, odluke o konkretnim sporazumima donosiće pojedinačne vlade država članica, uz obavezu da o tome informišu Evropsku komisiju i ostale članice prije početka rada centara.
Unija je već ranije kroz program Global Gateway uložila stotine miliona eura u Ruandu, uključujući najavljeni paket od 900 miliona eura 2023. godine, dok je Uzbekistan dobio 119 miliona eura grant sredstava.
U internim razgovorima spominje se i Uganda, dok su zemlje koje se nalaze bliže EU, poput Egipta i Libije, navodno isključene zbog rizika od krijumčarenja ljudi.
Podjele unutar EU
Dok dio država članica zagovara brzo uspostavljanje sistema, postoje i ozbiljni politički otpori. Francuski predsjednik Emanuel Makron poručio je da “nikada nije vidio sistem povratnih centara u trećoj zemlji koji zaista funkcioniše”, te izrazio sumnju da je to u skladu s evropskim vrijednostima.
Slične kritike dolaze i iz Evropskog parlamenta, gdje pojedini zastupnici tvrde da bi ovakvi centri mogli dovesti do kršenja osnovnih ljudskih prava, posebno zbog neizvjesnosti u vezi s uslovima u zemljama domaćinima.
Sa druge strane, predstavnici dijela članica EU smatraju da novi zakon pruža pravni okvir koji raniji pokušaji nisu imali, te da bi to moglo učiniti sistem funkcionalnijim nego raniji modeli.
Kritike UNHCR-a i civilnog sektora
Visoki komesar Ujedinjenih nacija za izbjeglice upozorio je da postoji rizik da bi izbjeglice mogle biti poslane u zemlje gdje bi bile izložene ozbiljnoj šteti, naglašavajući da se odluke ne smiju donositi pod uticajem političkog populizma.
Nevladine organizacije i pojedini evropski parlamentarci tvrde da bi ovakvi planovi mogli biti u suprotnosti s temeljnim vrijednostima Evropske unije, posebno principima ljudskog dostojanstva i zaštite osnovnih prava.
Šta su “povratni centri”
Prema novim pravilima EU, povratni centri bi se odnosili na osobe koje su već iscrpile sve pravne mogućnosti ostanka u Uniji i čekaju deportaciju. Time se razlikuju od ranijih modela, poput britanskog ili italijanskog, koji su se odnosili na tražitelje azila ili tek pristigle migrante.
Raniji pokušaji ovakvih politika — uključujući britanski plan sa Ruandom, danske pokušaje i italijanske centre u Albaniji — suočili su se s pravnim blokadama, sudskim procesima ili političkim odustajanjem.
Novi EU pristup, kako zagovornici tvrde, pokušava da izbjegne te probleme kroz jasniji pravni okvir, ali i dalje ostaje duboko podijeljen među državama članicama i evropskim institucijama.
