Višedecenijsko pitanje postojanja džamije u Neumu dobilo je snažnu naučnu potvrdu kroz opsežno istraživanje dr. Emira Demira, predstavljeno u knjizi „Neumska džamija“, a objavljeno i analizirano na portalu Bosna.hr. Riječ je o istraživanju koje kroz arhivsku građu, historiografske izvore, terenska svjedočenja i katastarske analize nedvosmisleno potvrđuje da je u Neumu tokom osmanskog perioda postojala džamija, te da je ona kasnije sistematski rušena i brisana iz institucionalne memorije.
Prvi autor koji je u bosanskohercegovačkoj historiografiji javno otvorio pitanje džamije u Neumu bio je Mehmed Mujezinović još 1976. godine, u vremenu kada domaći istraživači nisu imali pristup osmanskim arhivima. Mujezinović se oslonio na usmena kazivanja, lokalne predaje, terenska mjerenja i epigrafske fragmente, te zabilježio da su se u Neumu tada još mogli uočiti ostaci zidina džamije, kao i tragovi muslimanskog groblja koje je u međuvremenu uništeno.
„U Neumu su se do danas sačuvale zidine džamije, a postojalo je i jedno muslimansko groblje koje je uništeno“, zapisao je Mujezinović, navodeći i dimenzije objekta od 6 x 8 metara, te fragmente kamena s natpisima i godinom 1277. hidžretske, odnosno 1860. godine.
Iako bez arhivske potvrde, Mujezinovićev rad predstavljao je prvi pokušaj uvođenja Neumske džamije u historiografski diskurs, čime je otvorio prostor za kasnija, znatno detaljnija istraživanja.
Upravo tim putem krenuo je dr. Emir Demir, koji je izvršio detaljan uvid u Mujezinovićevu ostavštinu, uključujući njegovu korespondenciju i terenske bilješke. Posebnu pažnju posvetio je pismu iz Sarajeva od 10. maja 1976. godine, upućenom Cvjetanu Katiću Barbi, penzioneru iz Neuma, iz kojeg je jasno da je lokacija džamije identifikovana na osnovu lokalne usmene predaje.
Uloga Cvjetana Katića Barbe pokazala se ključnom. On je Mujezinoviću omogućio pristup lokalnim fragmentima, svjedočenjima i vizuelnim tragovima, te mu ukazao na tačnu lokaciju džamije. Iako fotografije na koje se Mujezinović pozivao nisu sačuvane u njegovom dosjeu, kasniji nalazi potvrđuju vjerodostojnost tih tvrdnji.
Postojanje džamije u Neumu potvrđuje i poznati hercegovački osmanista Hivzija Hasandedić, koji je 1983. godine zapisao da je za vrijeme osmanske uprave u Neumu, pored vojnih i državnih objekata, bila izgrađena džamija i čatrnja, te da je objekt djelimično bio očuvan sve do zemljotresa 1927. godine.
Hasandedić posebno navodi da se čatrnja i danas može vidjeti u parku, uz cestu koja vodi prema hotelu, te u fusnoti ističe da je podatke o džamiji, čatrnji i groblju dobio od iste osobe kao i Mujezinović – Cvjetana Katića.
