Zbog višegodišnjeg kašnjenja institucija Bosne i Hercegovine u pokretanju izvršenja sudske presude, firma „Džajić Commerce“ iz Ljubuškog neće morati vratiti više od 110 hiljada KM koje su, prema ranijoj presudi Suda BiH, bile označene kao imovinska korist stečena krivičnim djelom poreske utaje.
To proizlazi iz najnovije odluke Ustavnog suda BiH, kojom je odbijena apelacija Pravobranilaštva BiH, čime je praktično potvrđen raniji stav Suda BiH da je u ovom slučaju nastupila apsolutna zastara izvršenja, piše Fokus.ba.
Sud BiH je još 23. decembra 2008. godine donio presudu kojom je firma „Džajić Commerce“ proglašena krivom za poresku utaju. Presudom je određeno da se od firme oduzme imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 110.996 KM.
Ta presuda postala je pravosnažna 17. novembra 2009. godine.
Međutim, iako je odluka bila pravosnažna, izvršenje nije pokrenuto godinama. Tek 19. aprila 2021. godine Pravobranilaštvo BiH je, u ime države, Sudu BiH podnijelo prijedlog za donošenje rješenja o izvršenju presude.
Sud BiH je u početku donio rješenje o prinudnoj naplati, ali je nakon prigovora druge strane promijenio odluku. Sud je 24. maja 2021. godine zaključio da je nastupila apsolutna zastara izvršenja, ukinuo prvobitno rješenje i odbio zahtjev za izvršenje.
Ključni problem leži u rokovima propisanim Krivičnim zakonom BiH, prema kojem zastara izvršenja kazne izrečene pravnom licu nastupa pet godina nakon pravosnažnosti presude.
U ovom slučaju taj rok istekao je još 17. novembra 2014. godine, što znači da je zahtjev za izvršenje podnesen više od šest godina nakon isteka zakonskog roka.
Pravobranilaštvo BiH pokušalo je osporiti takvo tumačenje navodeći da bi se u ovom slučaju trebao primjenjivati Zakon o stvarnim pravima, uz argument da je riječ o povratu pokretne imovine, a ne klasičnom izvršenju kazne.
Međutim, Sud BiH nije prihvatio takvu argumentaciju, a Ustavni sud BiH sada je zaključio da u odluci Suda BiH nije bilo povrede prava niti proizvoljnog tumačenja zakona.
Odluka praktično znači da država BiH, zbog propuštanja rokova i višegodišnjeg nepostupanja nadležnih institucija, više nema pravni osnov da od firme iz Ljubuškog naplati iznos koji je ranijom presudom bio utvrđen kao nezakonito stečena imovinska korist.
