Jerlagić: Proizvodnja je ključ, morate proizvoditi struju, bez toga ne postojite

Redakcija Mostar

"Ako se danas kopa 3,5 miliona tona, znači da nedostaju dva miliona tona uglja, odnosno dva miliona megavatsati električne energije. Ako je tržišna cijena, koju je moguće ugovoriti bez većih problema, oko 150 eura po megavatsatu, dolazimo do iznosa od 300 miliona eura ili približno 600 miliona maraka."

Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, nekada jedan od ključnih nosilaca ekonomije Bosne i Hercegovine, danas podiže kredite kako bi kupovala električnu energiju.

Dakle, više ne proizvodimo dovoljno struje, već je kupujemo. O tome kako je došlo do takve situacije i šta se zapravo desilo u emisiji „Istraga sedmice“ govorio je Amer Jerlagić, koji je ovu kompaniju vodio u vrijeme kada je ne samo proizvodila nego i izvozila električnu energiju:

„Kada dođete u situaciju da upravljate takvim sistemom i imate viziju onoga što želite postići, morate imati i tim ljudi s kojima to možete realizirati. Pogledajte rezultate koje je sadašnja uprava do sada ostvarila. Bez rezultata ove godine, riječ je o gubitku od gotovo 440 miliona maraka, tačnije 439,6 miliona. Bojim se da se ni ova godina neće završiti pozitivno jer niko nije očekivao treći kvartal s ovakvim sušama i ekstremnim temperaturama, koje su dovele do nedostatka električne energije iz domaće proizvodnje i potrebe za kupovinom na tržištu po enormnim cijenama. Vjerujem da će i ova godina biti negativna, tako da će, nažalost, ukupan gubitak u ovom mandatu biti blizu ili čak veći od 450 miliona maraka“, konstatovao je na početku Jerlagić.

Potom je naglasio kako se problem može i mora rješavati:

"Ono što je nedostajalo ovoj ekipi jeste proizvodnja. Ako nije bilo dovoljno domaćeg uglja, onda se on morao nabavljati i kupovati kako bi se osigurala proizvodnja. U moje vrijeme rudnici iz Koncerna i Rudnik mrkog uglja Banovići kopali su oko 5,5 miliona tona uglja godišnje. Da bi gledaoci razumjeli, za termoelektrane je 5,5 miliona tona uglja značilo približno 5,5 miliona megavatsati proizvedene električne energije.

Ako se danas kopa 3,5 miliona tona, znači da nedostaju dva miliona tona uglja, odnosno dva miliona megavatsati električne energije. Ako je tržišna cijena, koju je moguće ugovoriti bez većih problema, oko 150 eura po megavatsatu, dolazimo do iznosa od 300 miliona eura ili približno 600 miliona maraka.

Suština je, dakle, u proizvodnji. Nisu imali dovoljno uglja, nisu imali dovoljno električne energije i zato su morali kupovati energiju za potrebe domaćeg tržišta po visokim cijenama, a one su još veće kada je riječ o ad hoc kupovini.

Mi moramo proizvoditi struju iz termoelektrana jer još uvijek postoji mnogo područja koja nisu povezana na evropsko tržište električne energije. Imamo primjer Srbije, koja trenutno uvozi značajne količine električne energije. Tu su i Crna Gora i Albanija. Dakle, cijeli taj prostor predstavlja tržište na kojem se može prodavati električna energija ukoliko imate proizvodnju.

Kada imate proizvodnju i dovoljno uglja na depoima, vi ste glavni igrač. Oko vas se sve vrti i vi postavljate pravila igre. Ako nemate uglja i nemate proizvodnje, onda vas nema 'na mapi", potvrđuje Jerlagić, predstavljajući na vrlo slikovit način problem, ali i moguće pravce njegovog rješavanja.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.