Sud je odbio njegovu molbu.
Utvrđeno je da su svi komandanti optuženog Mihailovića i sve njegove četničke formacije sarađivale sa Nijemcima, Italijanima i bugarskim okupacionim trupama za sve vrijeme okupacije u oružanim borbama protiv Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, primajući kroz čitavo to vrijeme od okupatora oružje, municiju, hranu i drugo u namjeri uništenja oslobodilačkog ustanka i pružanju pomoći okupatoru u održavanju sistema okupacije
Pod nacističkom okupacijom Jugoslavije, raspirivao je nacionalnu i vjersku mržnju među jugoslovenskim narodima. Usljed ovoga su njegove jedinice vršile masovne pokolje hrvatskog, muslimanskog kao i srpskog stanovništva, koje bi proglasio nepodobnim.
Pored toga što je osuđen zbog oružane borbe na strani okupatora, Dragoljub Mihailović je osuđen za brojne ratne zločine, koje su počinile jedinice pod njegovom komandom, uključujući pokolj u Gatima, pokolj u Vraniću, pokolj u Boleču, pokolj u Drugovcu i pokolj muslimana Pljevalja, Čajniča i Foče.
Osuđen na smrt stijeljanjem 15. 7. 1946., a strijeljan je zajedno s još osam najviših četničkih oficira 17.7. u Lisičjem Potoku. Mjesto gdje je pokopan ni do dana današnjeg nije poznato.
Tokom raspada SFRJ i ratova 1990-ih, Mihailovićeva ideologija antikomunizma, velikosrpstva i etničkog čišćenja postala je jako rasprostranjena. Draži se dižu spomenici, a dospio je i na ikone pravoslavne crkve. Godine 2015. je presudom Višeg suda u Beogradu službeno službeno rehabilitiran.
