Mostarski muftija dr. Salem ef. Dedović čovjek je čija je borba za prava i slobodu Bošnjaka u Hercegovini prepoznata i cijenjena širom države, ali i izvan njenih granica.
U velikom intervjuu za Vijesti.ba, kojeg ćemo emitovati u dva dijela, muftija Dedović otvoreno govori o političkoj realnosti Mostara i Hercegovine, ignorisanju prava Bošnjaka, nametanju etnički zatvorenog prostora i šutnji koja sve to prati. Muftija bez ustezanja govori o ulozi HDZ-a, Zagreba i Brisela, ali i o slabostima bošnjačke politike, te odgovara na pozive brojnih koji bi ga željeli vidjeti kao kandidata za reisu-l-ulemu na predstojećim izvorima.
Njegovo djelovanje godinama predstavlja moralni oslonac, glas razuma, a njegovo djelo većina se slaže je “ispravilo” kičmu Bošnjaka na ovom području.
DEDOVIĆ: “Prije svega, zahvaljujem se na interesovanju i na tome što mogu govoriti na portalu Vijesti.ba, jednom vrlo čitanom i aktuelnom mediju koji se prati i koji odgovorno, savjesno i objektivno prati društvena i politička dešavanja i aktuelna dešavanja na prostoru Mostara i Hercegovine. Moram reći da nam nedostaje pažnja medija prema našem prostoru, kako bi se stanje na našem području sagledalo objektivno”.
Razgovarao: Sedin Ćenan
Kakve su društveno-političke prilike na području na kojem djeluje Muftijstvo mostarsko, koje je jako specifično?
DEDOVIĆ: Biram riječi kojima opisujem situaciju. Ona je složena i kompleksna. I nekako, naročito u posljednje vrijeme, ta složenost poprima sve teže oblike. To nas zabrinjava. Zabrinjava nas zbog snage tog zastrašujućeg koncepta koji je usmjeren na to da se ovaj prostor posmatra kao jednonacionalno zaokružen u čvrstim etničkim granicama. To je vrlo zatvoren prostor u kojem postoji gotovo pa eksluzivna vlast HDZ-a. Vlast koja je beskompromisna, koja ima snažnu podršku Zagreba i Republike Hrvatske, i naravno ima zaleđinu, produženu zaleđinu koja ide prema Briselu, prema Evropskom parlamentu, prema važnim tijelima Evropske unije, gdje se sva pitanja svode na pitanje hrvatskog naroda i konstitutivnosti hrvatskog naroda, odnosno na Izborni zakon u Bosni i Hercegovini.
Za nas kao Bošnjake ovdje, mene kao muftiju, ali i kao čovjeka koji prati društvenu i političku scenu ovog prostora, jer je ona neodvojiva od onoga što predstavljamo, gdje jesmo i za šta smo zaduženi, je uznemirujuće da se na ozbiljan način od strane odgovornih političkih i drugih aktera ne propituje i ne rješava pitanje ravnopravnosti Bošnjaka u širem hercegovačkom prostoru, s posebnim fokusom na grad Mostar kao centar Hercegovine – politički, ekonomski, kulturni i duhovni centar svih triju tradicionalnih vjerskih zajednica.
S jedne strane imate nezajažljivi i vrlo glasni zahtjev koji se tiče jednog naroda, jednog konstitutivnog elementa, jedne pozicije, koja se bira legalno, prema važećem zakonu, a s druge strane, iz tog istog konstitutivnog elementa, ti koji govore o “ugroženosti” besramno, planski i sistemski rade na ugrožavanju prava i sloboda – osnovnih, ljudskih, građanskih i vjerskih – kada je riječ o Bošnjacima, koji su „bara-bara“ ovdje na prostoru Hercegovine. O primjerima iz Stoca, Neuma, Mostara govorićemo kasnije.
Zašto je to tako?
DEDOVIĆ: Zašto je to tako i zašto je takav narativ gotovo prihvaćen kao činjenica ozbiljno je pitanje i to nas zaista zabrinjava! Svima nama u Bosni i Hercegovini nužno bi bilo ogrnuti se vrlinama dosljednosti i iskrenosti i da svako ima, makar zrnce empatije prema onome drugome, da se obuje u njegove cipele. Kako govoriti o neravnopravnosti na nivou države Bosne i Hercegovine, tj. u Predsjedništvu, a s druge strane želite zaokružiti prostor u kojem ne vidite drugog i drugačijeg i u kojem nikako ne vidite njegova prava.
Islamska zajednica već dugo u Mostaru, kao centru susreta religija i kultura, želi i zalaže se da ostvari jedno zdanje koje bi osiguralo interkulturalni dijalog među narodima i zajednicama, kao snažnu podršku miru i izgradnji povjerenja, a to je Interkulturni centar Mevlana. Time bi se sačuvala nekadašnja multietnička slika Mostara, otvorenog grada. Uz toliki otpor, sa tolikom bezočnosti, neuviđajnosti, taj projekat se uporno opstruiše, što umjesto suživota i dijaloga, situaciju višestruko usložnjava. Jednostavno argumenti koje uporno podastiremo zaglušuju se izljevima ostrašćenih izjava da mi izazivamo nemir i ugrožavamo sigurnost!!!
Da li osjećate da ponekad, ne samo Vi lično nego i Bošnjaci Hercegovine s kojima svakodnevno komunicirate, da se pitanje izbornog zakona i konstitutivnosti stalno drži u prvom planu, a da se pitanje Bošnjaka Hercegovine zanemaruje?
DEDOVIĆ: To zapažanje je sasvim na mjestu. Nažalost, rezigniran sam neodgovornošću, neobaviješćenošću, nespremnošću – političkom, moralnom i intelektualnom, na različitim nivoima. Pitanje izbornog zakona je prenaglašeno i previše u eteru u odnosu na sve zakone koje je nužno donijeti i korigovati. Konstantna priča o izbornom zakonu stavlja u drugi plan brojne druge izazove i probleme s kojima se svakodnevno suočavaju svi građani države Bosne i Hercegovine.
Nažlost, ne postoji svijest, naročito u političkom centru Bošnjaka u Sarajevu, na nivou Federacije i države Bosne i Hercegovine, da se ozbiljno sagleda ta sva drama opstanka Bosne i Hercegovine upravo na ovom prostoru, u Hercegovini, gdje podjednako žive sva tri konstitutivna naroda, ali nemaju ista prava.
Šta nedostaje?
DEDOVIĆ: Nedostaju konkretni zahvati, nedostaju konkretne djela i učinci. I to nije, slobodno mogu reći slučaj samo u ovom sazivu Vlade Federacije. To nije slučaj samo u ovom sazivu Vijeća ministara. To je kontinuitet i to treba pošteno reći. Nehajan odnos prema Mostaru i Hercegovini postoji u kontinuitetu. Račun kompromisa bošnjačke politike na nivou države i Federacije kad je u pitanju koalicija sa HDZ-om, kako bi se postigao mir u kući, kako bi se zadovoljili svi segmenti tog političkog bloka se ispostavlja Bošnjacima u Hercegovini. Moramo biti svjesni da je to, nažalost, realnost.
Politička sfera HDZ-a se očigledno fokusirala na ovaj prostor kada su u pitanju hrvatski interesi. Odustali su od Bosne. Od Centralne Bosne, od Posavine, od dijelova Republike Srpske da i ne govorimo. Više niko ni ne spominje prava Hrvata tamo. Nažalost, ono što je u ratu postignuto zločinima, potpunim protjerivanjem, svim necivilizacijskim, nedostojnim sredstvima da se istrijebi drugi i drugačiji, sad se evo, u miru pokušava zabetonirati. To je jedna bolna tačka ove naše države, BiH. Trenutno najupečatljivija ilustracija u prilog tome je betonsko zdanje na Lakišića haremu, kojim se hoće utvrditi ratna granica.
U kojoj je „fazi“ insistiranje Islamske zajednice i zahtjev za izgradnju Mevlane? S druge strane, već imamo ogroman objekat Kazališta, za koji javnost do danas nije vidjela nijednu dozvolu. Govorimo o izgradnji Hrvatskog narodnog kazališta…
DEDOVIĆ: Te dozvole nikada neće biti ni pokazane, jer ih nema. Jer da ti papiri nisu falsifikovani, da su legalni, zakoniti, vlast koja stoji iza projekta već bi ih odavno pokazala javnosti kako bi smirila građane koji tvrde da je projekat nezakonit. Nažalost, ovo je projekat koji se temelji na principu sile – jačeg, moćnijeg, snažnijeg. U svemu tome, strašna je spoznaja da Republika Hrvatska, kao članica Evropske unije, podržava ovaj projekat pod izgovorom brige za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, za njegove kulturne, socijalne, obrazovne i druge svrhe.
Niko ne osporava pravo Republike Hrvatske da brine o dijelu svog naroda u Bosni i Hercegovini. Ne osporavamo pravo hrvatskog naroda da ima svoje posebne kulturne institucije, svoje kazalište, svoje ustanove. Ali ovdje je sporno gdje se to kazalište uzdiže, zašto se uporno uzidže baš na tom mjestu, zato što je to nezakonito i zašto se to tim kazalištem želi ozvaničiti podijeljeni grad?
Šta Vam to govori?










