Piše: Amina Čorbo-Zećo/patria
Do izbora je ostalo šest mjeseci, a politička scena u Bosni i Hercegovini, posebno u Federaciji, djeluje konfuznije nego ikad. Umjesto jasnih političkih pozicija i odgovora na ključna pitanja, svjedočimo gotovo svakodnevnim preslagivanjima u koalicionom kapacitetu stranaka koje, barem deklarativno, tvrde da djeluju u interesu građana.
Pri tome kao da se svjesno zanemaruje činjenica da sve što ima veze sa političkim odnosom i interesnim savezništvom između Milorad Dodik i Dragan Čović predstavlja ozbiljan problem za funkcionisanje Bosne i Hercegovine.
Tzv. Trojka, koju čine Narod i Pravda, Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine i Naša stranka, ušla je u vlast s obećanjem drugačijeg političkog pristupa. Međutim, kako vrijeme odmiče, sve češće se otvara pitanje njihove stvarne političke snage i autonomije, ali i mogućnosti opstanka u postojećim odnosima. Jer nametnuti su na vlast, i tako su i djelovali sve ovo vrijeme. Radili su po diktatu onih koji su ih doveli na vlast.
SDP se sve otvorenije udaljava od Trojke i približava Stranci demokratske akcije, iako pojedini kantonalni odbori SDA odbijaju takav savez, svjesni da je riječ o već viđenom političkom modelu. Takve kombinacije dodatno zbunjuju birače, jer brišu linije koje su godinama predstavljane kao nepremostive, posebno zbog njihovog vladanja poslejdnje tri godine.
U svemu tome, gotovo u drugi plan pada odnos Dodik–Čović. Taj odnos, koji mnogi nazivaju političkim paktom, reflektuje se i na ključne infrastrukturne i energetske projekte, uključujući Južnu interkonekciju.
