Već danima, tačnije od izricanja presude Miodragu Maliću, Dodik ponavlja jednu te istu tvrdnju: da je Malić osuđen zbog podizanja tri prsta i da su Sud Bosne i Hercegovine i sutkinja Sena Uzunović kaznili "srpski pozdrav", te da je riječ o još jednom dokazu ugroženosti Srba, a da je pravosuđe pretvoreno u instrument progona identiteta.
Problem s tom pričom je jednostavan. Ona nije tačna.
I to ne "nije tačna" u smislu političkog neslaganja ili različitog tumačenja, nego u onom dosadnom, sudskom, dokumentovanom smislu. U presudi jasno piše zbog čega je Miodrag Malić osuđen. I nigdje, ni u fusnoti, ni između redova, ni u zagradi, ne stoje famozna tri prsta.
Malić je osuđen prije tri dana na tri godine zatvora jer je 2. novembra 2022. godine, na skupu opozicionih stranaka u Banjoj Luci, javno veličao ratne zločince Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Na binu je izašao s transparentom na kojem su bile njihove fotografije, zločinaca pravosnažno osuđenih na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje pravila ratovanja.
Sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da je Malić imao direktni umišljaj, da je znao ko su osobe koje veliča i kakve su presude protiv njih donesene.
"Nema mjesta tvrdnji optuženog da nije znao za presude, jer su takve presude javne", kazala je sutkinja Sena Uzunović. Malić je proglašen krivim za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Nije se ni pojavio na izricanju presude.
Ali u Dodikovoj verziji, transparent s Mladićem i Karadžićem nekako se magično pretvara u ruku s tri prsta. Fotografije genocida zamjenjuju se gestom, a sudska presuda bajkom o kolektivnoj žrtvi.
