Ćidić o Dodiku: Da li je ranjen? Jeste. Ali i dalje vješto manevriše

Redakcija Mostar

Ćidić je na početku razgovora naglasio da se međunarodni kontekst već godinama ubrzano mijenja, posebno nakon pandemije koronavirusa, rata u Ukrajini i ratnih dešavanja na Bliskom istoku.

Svijet se mijenja brže nego što političke strukture u Bosni i Hercegovini uspijevaju pratiti. Dok velike sile preispituju savezništva, vode nove bitke za utjecaj i otvaraju frontove na različitim stranama svijeta, BiH se i dalje suočava s vlastitim političkim blokadama. O tome šta takav odnos snaga znači za našu zemlju, ali i gdje se u svemu tome nalazi Milorad Dodik, u emisiji „7Plus“ na Hayat TV govorio je stručnjak za vanjsku politiku i međunarodne odnose Ismail Ćidić.

Ćidić je na početku razgovora naglasio da se međunarodni kontekst već godinama ubrzano mijenja, posebno nakon pandemije koronavirusa, rata u Ukrajini i ratnih dešavanja na Bliskom istoku. U takvom okruženju, smatra, male države poput BiH ne mogu sebi dopustiti pasivnost.

Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina mora voditi višedimenzionalnu politiku i mnogo ozbiljnije razmišljati o vlastitom pozicioniranju u svijetu.

„Posebno male države moraju voditi višedimenzionalnu politiku. Šta time podrazumijevam? Podrazumijevam činjenicu da bi morali imati jasnu domaću politiku da znate na koga se možete osloniti, da znate koji su kapitalni projekti, da imate viziju kako vaša država treba da izgleda interno, u narednih 15, 30, 50 godina.“

Ćidić smatra da vanjskopolitičko djelovanje za BiH nije opcija, nego nužnost. Ističe da se u svijetu formiraju nova savezništva i mijenjaju odnosi među velikim silama, zbog čega BiH mora ulagati mnogo više resursa u vlastitu međunarodnu poziciju.

„Male države poput BiH moraju ulagati enormno više resursa i tu ne mislim samo finansijskih, nego prije svega vremenskih i strateških na ono kako se pozicioniraju u svijetu. Da prepoznaju momenat, da prepoznaju trenutak, ali da prepoznaju šta je ono kada trebaju nešto možda dati, gdje trebaju povući kočnicu kada se pitaju neke stvari, kada se pitaju stvari koje se potražuju od drugih velikih svjetskih sila“, kazao je.

Govoreći o dosadašnjem djelovanju BiH na međunarodnom planu, Ćidić je podsjetio da je država nakon rata izgradila značajan međunarodni kapital, ali upozorio da se ne može živjeti samo od simpatija stečenih tokom devedesetih.

Kao primjer je naveo Moldaviju, ocjenjujući da je ta država, uprkos vlastitim unutrašnjim problemima, danas bliža Evropskoj uniji i NATO savezu nego BiH.

„Ako uzmete u obzir činjenicu da jedna Moldavija, koja ima možda čak i veći interni problem nego što Bosna i Hercegovina ima sa Rs, ako uzmemo čak taj neki mikroprimjer, je na neki način bliže Evropskoj uniji, pa možda čak i NATO savezu, nego što je Bosna i Hercegovina, onda se zaista treba postaviti pitanje da li je dovoljno urađeno“, rekao je Ćidić.

Lobiranje Rs-a i odnos prema Dodiku

Poseban dio razgovora odnosio se na lobiranje predstavnika bh. entiteta Rs u Sjedinjenim Američkim Državama i odnos američke administracije prema Miloradu Dodiku i njegovim političkim saradnicima.

Ćidić je naglasio da lobiranje nije jednostavan proces u kojem se angažuje određena kompanija i odmah očekuje rezultat. Riječ je, kako je objasnio, o dugoročnom procesu čiji se efekti često vide tek nakon nekoliko godina.

„Lobiranje nije samo proces u kojem vi dođete, angažujete lobističku firmu, izdvojite određena sredstva i dobijete rezultat. Lobiranje je puno kompleksnija priča i obično vi ne vidite same rezultate ne samo sutra ili narednih mjesec dana, nego godina.“

Prema njegovoj ocjeni, lobističke aktivnosti entiteta Rs-a traju godinama, a posebno su intenzivirane dolaskom administracije Donalda Trumpa. Međutim, Ćidić smatra da cilj nije uvijek bio ostvarivanje svih zahtjeva koji su javno predstavljani, nego i promjena percepcije o Republici Srpskoj i njenim političkim liderima.

Govoreći o američkoj politici prema Dodiku, kazao je da Vašington, bez obzira na administraciju, vodi pragmatičnu vanjsku politiku i da u međunarodnim odnosima veliku ulogu imaju snaga institucija i politička kontrola na terenu.

„Sjedinjene Američke Države vode, bez obzira na administraciju, jednu vrlo pragmatičnu vanjsku politiku, ne samo kada je pitanje BiH, nego i šire. A to je da, kao velika sila, oni poštuju lidere i poštuju institucije koje su jake. Dakle, oni ne moraju nužno poštovati i ne poštuju slabiće. One koji ne mogu uspostaviti vlast na terenu, one koji se ne mogu povezati kada su u pitanju partnerski i drugi odnosi, ekonomski odnosi itd.“

Ćidić smatra da je upravo dugogodišnja sposobnost Milorada Dodika da zadrži snažnu političku kontrolu u entitetu Rs jedan od razloga zbog kojih je njegova komunikacija s američkim administracijama opstala.

Posebno je zanimljiv njegov opis načina na koji, kako tvrdi, Dodik koristi političku eskalaciju i naknadno povlačenje kao dio pregovaračke strategije.

„Iz sarajevske perspektive, ukoliko Milorad Dodik dođe sa deset antiustavnih, antidejtonskih zakona, i nakon šest mjeseci povuče devet, a ostane mu samo jedan, iz sarajevskog ugla se tu gleda kao poraz. Vi ćete čuti lidere iz Sarajeva koji će kazati mi smo porazili Milorada Dodika, on je povukao te zakone itd. Međutim, činjenica je da Milorad Dodik, odnosno njegova stranka, nikada nije imala namjeru da ide sa svih deset zakona. Uvijek je bio cilj da se ide na kraju, da se završi u stvari sa jednim ili dva zakona.“

Na pitanje da li je Dodik danas politički slabiji nego ranije, Ćidić je odgovorio da njegova moć i dalje postoji, iako je, kako kaže, „ranjen“.

„Da li on ima, on lično, moć koju je imao i prije nekoliko godina, a još uvijek mislim da ima. Jer on nikada nije moć crpio iz same pozicije. Svoju moć i autoritet je uvijek crpio iz toliko drugih grana koje je vješto gradio posljednjih dvadeset godina. (...) Ali da li je ranjen? Jeste. Da li je on posebno posljednjim lobističkim aktivnostima, kako se kaže, stavio sva jaja u jednu košaricu? Jeste. Kako će izgledati naredne godine za njega su vrlo nepredvidljive.“

Istovremeno, Ćidić upozorava da međunarodna zajednica ne može jednostavno ignorisati strukture vlasti u Rs-u jer one i dalje imaju snažnu političku infrastrukturu i podršku na terenu.

Izbori, evropski put i svijet koji ulazi u nestabilnost

Govoreći o predstojećim izborima i novim izbornim tehnologijama, Ćidić je izrazio podršku reformama koje bi mogle smanjiti izborne malverzacije.

Smatra da i mali procenat smanjenja nepravilnosti može imati veliki značaj u političkom sistemu BiH.

„Izborne malverzacije u BiH su toliko rasprostranjene i to je, da se razumijemo, javna tajna, da koliko god da smanjite, koliko god procentu da smanjite te malverzacije, je apsolutna pobjeda. Tako da ja sam izuzetno orijentisan ka tome da treba ulagati značajnije u te reforme gdje god je moguće kako bi se, pa barem, spasilo 2-3-5% izbornih mjesta.“

Kada je riječ o evropskim integracijama, Ćidić je poručio da BiH treba nastaviti evropski put, ali istovremeno raditi na konkretnim ekonomskim i trgovinskim odnosima s evropskim državama.

Prema njegovim riječima, članstvo u Evropskoj uniji ne bi trebalo posmatrati kao cilj sam po sebi, već kao sredstvo za stvaranje boljeg društva i ekonomije.

„Sama Evropska unija nikada ne treba biti samo cilj da bude cilj. Dakle, to je uvijek bilo sredstvo kako doći do tog cilja, sve reforme koje se trebaju preuzeti, unapređenje i tako dalje. I drugo, baš zbog toga što sama Evropska unija nikada nije bila cilj kao cilj i ne treba biti nikada cilj kao cilj, treba isto tako razumjeti činjenicu da Evropska unija nikada nije značajnije pokazala interes da primi Bosnu i Hercegovinu.“

Komentirajući globalne sukobe i stanje na Bliskom istoku, Ćidić je upozorio da svijet ulazi u period dugotrajne nestabilnosti. Smatra da će države morati naučiti djelovati u okolnostima u kojima krize više nisu izuzetak, nego gotovo stalno stanje.

„Mislim da je općenito, izuzimajući trenutnu situaciju na Bliskom Istoku, mislim da svijet ulazi u jednu fazu kontinuirane nestabilnosti, kontinuiranih problema i da se sve više mora navikavati na takvo nešto. Da povežemo to s onim što smo ranije govorili o BiH, BiH posebno kao jedna od manjih država treba razumjeti da proći će još puno vremena prije nego što se svijet stabilizuje, ali pitanje kakav će tu onda svijet zapravo biti.“

Upravo zbog toga, smatra Ćidić, BiH ne smije čekati da joj međunarodni događaji određuju tempo. Umjesto reagiranja iz dana u dan, politički lideri morali bi imati jasnu viziju države za naredne decenije.

„Vi imate sada situaciju da od najznačajnijih političkih stranaka koje su, bar iz ovog BiH kampa, svega nekoliko od njih ima viziju 2040. ili 2050. Dakle, svega nekoliko stranaka koje čine vlast ili koje su opozicija uopšte razmišljaju kako BiH treba da izgleda za nekoliko decenija. To ne znači da ću sada sve iz te strategije, iz te vizije implementirati ili ostvariti, ali ukoliko vi uopšte ne razmišljate o tome šta vas sutra može čekati, na čemu možete završiti, vrlo je upitno da ćete vi doći do bilo kakvog cilja.“

Ćidić je zaključio da je jedan od ključnih problema upravo činjenica da domaći politički akteri često dopuštaju da drugi određuju teme i tempo političkog djelovanja.

„Onda vam se upravo dešava ono što se BiH dešava posljednjih nekoliko godina, a to je da kamp HDZ, SNSD kroz podršku svojih stranaka i saveznika dolazi do toga da vam nameću agendu, da vam nameću tempo kojim vi idete, a ne u stvari da vi njima namećete kroz svoje odgovore i strategije.“

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.