Piše: Bakir Tiro
Kolika je politička moć Milorada Dodika nakon što je sudskom presudom smijenjen s pozicije predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Rs, odnosno nakon što je "samo" ostao lider vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) kojeg je osnova 10. marta 1996. godine?
Odgovori posljednjih dana su oprečni. Međutim, na osnovu pojedinih dešavanja u političkom "ringu" Bosne i Hercegovine, njegova vladavina, pa i iz sjene, nije završena.
Bio "dašak demokratskih promjena"
Čovjek koji je sredinom devedesetih bio "dašak demokratskih promjena" do danas postao je simbol kontinuiteta vlasti, ali i političke stagnacije u Rs-u, blokada, opstrukcija, uvreda političkih protivnika, novinara, nerijetko i cijelog jednog naroda - Bošnjaka.
Njegov uspon počinje 1998. godine kada, uz podršku međunarodne zajednice, postaje premijer Rs-a, kao funkcioner SNSD-a, tada male opozicione stranke koja je u javnosti slovila kao umjerena alternativa nacionalističkoj politici SDS. Tada je Dodik predstavljao svježu snagu reformatora koji najavljuje obračun s korupcijom, povratak izbjeglica i jačanje institucija. Međutim, dvije decenije kasnije, njegov SNSD-e postao je gotovo sinonim za ono protiv čega je nekada govorio: centralizaciju moći, partijsko zapošljavanje i potpunu kontrolu javnih resursa.
Politički put u tri faze
Analitičari ističu da se njegov politički put može podijeliti u tri faze – reformatora, konsolidaciju moći te otvoreni nacionalizam i sukob sa državom.
U periodu od 1998. godine do 2006. pokušao je da izgradi imidž modernog lidera koji sarađuje s međunarodnom zajednicom. Ipak, novim dolaskom na vlast 2006. godine do 2014. preuzima predsjedničku funkciju i pretvara SNSD-e u dominantnu političku opciju, istovremeno suzbijajući opoziciju.
Od 2014. godine Dodik postaje najglasniji zagovornik prenošenja nadležnosti s države na entitet, sve češće prijeteći secesijom entiteta Rs. Išao je do te mjere da je osumnjičen za pokušaj državnog udaram pa se našao pod sankcijama brojnih moćnih zemljama, čime mu je ograničeno i kretanje, a na koncu je i morao odstupiti s funkcija u izvršnoj vlasti.










