Tajni pokret otpora obavijestio je Rome 15. maj 1944., o planovima nacista da narednog dana zatvore taj dio logora i ubiju sve romske zatvorenike (u tom trenutku ih je bilo 6000) u plinskim komorama kako bi napravili mjesta za novu skupinu logoraša, tek pristiglu i fizički sposobniju za rad.
16 maja, se stoga obilježava kao podsjetnik da nema te destruktivne sile kojoj se nije moguće suprotstaviti, odnosno da nema te situacije u kojoj otpor, koliko god beznadan, nije moguć.
Ustanak se se dogodio u nemogućim uslovima – u prostoru koji je zamišljen, projektiran i izgrađen kao najučinkovitiji model za masovno ubijanje ljudi bez mogućnosti njihovog bijega i spasa, u uvjetima sveprisutnog straha i sistemskog uništenja ljudskog tijela i duha.
Budući da su vozovi sa novim logorašima već pristigli u Auschwitz, uprava logora odlučila je da se prekine napad i povuku jedinice, kako se otpor ne i raširio na ostale barake. Tog dana Romi su sačuvali svoje živote, ali je odmah zatim uslijedilo njihovo izgladnjivanje.
