Haški tribunal je u presudama iz 2013. i 2017. godine osudio politički i vojni vrh tzv. “Herceg-Bosne”, potvrdivši postojanje udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova Bosne i Hercegovine.

Na Dan pobjede nad fašizmom započeo je jedan od najtežih perioda u historiji grada, obilježen opsadom, zločinima i masovnim stradanjem civila
Dok je Evropa 9. maja 1993. godine obilježavala Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope, Mostar je tog jutra dočekao početak jedne od najtežih etapa svoje moderne historije. U ranim jutarnjim satima počeo je žestok napad na istočni dio grada, nakon čega je uslijedila višemjesečna opsada praćena svakodnevnim granatiranjima, civilnim žrtvama i masovnim razaranjima, piše Mostarski.ba.
Napad su izvele snage Hrvatskog vijeća obrane uz podršku regularnih jedinica Hrvatske vojske, a građanima su putem radijskih emitovanja upućivani pozivi na predaju i isticanje bijelih čaršafa kao znak kapitulacije.
Tog jutra Mostar je postao poprište intenzivnih artiljerijskih i pješadijskih sukoba, dok su hiljade civila ostale zarobljene u istočnom dijelu grada, bez osnovnih uslova za život. Više od 60.000 ljudi mjesecima je živjelo pod stalnim granatiranjem, snajperskom vatrom i u gotovo potpunoj blokadi.
Logori, progoni i razaranje grada
U mjesecima koji su uslijedili brojne bošnjačke porodice protjerane su iz zapadnog dijela Mostara, dok su muškarci odvođeni u logore Heliodrom, Dretelj, Gabela, Ljubuški i druge objekte pod kontrolom HVO-a.
Mostar je u tom periodu pretrpio ogromna razaranja, uključujući uništavanje kulturno-historijskog naslijeđa i civilne infrastrukture. Linija sukoba na Bulevaru postala je simbol otpora pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji su u izrazito teškim uslovima branili istočni dio grada.
Zločin u Vranici
Jedan od najtežih zločina dogodio se nakon napada na zgradu “Vranica”, gdje su se nalazili pripadnici 4. korpusa Armije RBiH. Nakon pokušaja proboja iz opkoljene zgrade zarobljeno je 13 pripadnika Armije BiH.
Sudbina većine njih godinama je bila nepoznata, sve dok tijela desetorice nisu pronađena 2007. godine u sekundarnoj masovnoj grobnici Rimski bunar kod Goranaca. Prema dostupnim podacima, prethodno su mučeni i ubijeni u prostorijama Mašinskog fakulteta u Mostaru.
Za trojicu zarobljenih ni danas nije u potpunosti rasvijetljena sudbina.
Audio snimci svjedoče o početku sukoba
Posebnu pažnju posljednjih dana izazvali su audio snimci ratnih radijskih izvještaja iz maja 1993. godine, koje je objavio novinar i federalni zastupnik Sanel Kajan.
Na snimcima se čuju izvještaji o početku sukoba, intenzivnim borbama u gradu, granatiranju civilnih područja i ultimatumima upućenim Armiji RBiH. U izvještajima se govori i o navodnom zarobljavanju pripadnika regularne Hrvatske vojske, što je tada predstavljano kao dokaz direktnog učešća Hrvatske u sukobima u BiH.
Istovremeno, spominju se i medijske blokade, gašenje emitovanja Radija BiH Mostar te propagandne poruke koje su širili mediji pod kontrolom HVO-a.
Presude Haškog tribunala
Haški tribunal je u presudama iz 2013. i 2017. godine osudio politički i vojni vrh tzv. “Herceg-Bosne”, potvrdivši postojanje udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova Bosne i Hercegovine.
U presudama su kao učesnici tog projekta označeni i najviši tadašnji zvaničnici Republike Hrvatske, uključujući Franju Tuđmana, Gojka Šuška i Janka Bobetka.
Mostar kao simbol otpora
Uprkos višemjesečnoj opsadi i teškim stradanjima, istočni Mostar nije pao. Otpor pripadnika Armije RBiH i građana grada ostao je simbol borbe za opstanak, multietnički karakter Bosne i Hercegovine i antifašističke vrijednosti.
Deveti maj 1993. godine ostao je jedan od najtežih datuma u historiji Mostara, ali i trajno podsjećanje na posljedice rata, podjela i politike etničkog čišćenja.
Ovaj članak nije moguće komentarisati.









