Snage Armije RBiH nekoliko puta su jurišale na ovu “tvrđavu”, ali će 11. maj 1994. godine ostati u trajnom sjećanju stanovnika lukavačke i susjednih općina.
Još od ljeta 1992. godine, lukavačko ratište važilo je za jedno od mirnijih na području koje je kontrolisao 2. korpus Armije RBiH.
Srpski prodor preko Devetaka i Dobošnice do opkoljene Smoluće, te izvlačenje stanovništva na Ozren, bila je gotovo sva dotadašnja ratna prošlost Lukavca.
Međutim, sa kote Vijenac (619 m), neprijateljske snage su doslovno na dlanu imale tri općine: Banoviće, Lukavac i Zavidoviće, dok su s te pozicije nesmetano gađali Živinice i Tuzlu.
O strateškom značaju ove tačke najbolje govori podatak da je bila opremljena sa dvadesetak artiljerijskih oruđa različitih kalibara.
Snage Armije RBiH nekoliko puta su jurišale na ovu “tvrđavu”, ali će 11. maj 1994. godine ostati u trajnom sjećanju stanovnika lukavačke i susjednih općina.
Pripreme i tok akcije
Akciji oslobađanja Vijenca prethodile su desetodnevne detaljne pripreme. Sa sjeverne strane jurišale su jedinice 212. bosanske oslobodilačke brigade i mješovita četa 117. brdske brigade, dok su s južne strane nastupale jedinice 119. muslimanske brdske brigade i dijelovi živiničkih „Osa“.
Najveći teret iznijeli su borci 212. brigade, tačnije njene 2., 4. i 6. čete. Prvi vod 6. čete prvi se probio i zauzeo stratešku tačku Kapu. Heroji ove bitke bili su komandir voda Senahid Alibašić i Šefik Hamustagić – Kuvajt.
Napad je počeo u 05:10 sati. Alibašićev vod nastupao je pravcem lijevo od barutnog magacina Fabrike sode Lukavac i desno od Šipine. Bio je to pravac na kojem je Senahid insistirao jer je neprijateljska odbrana tu bila najslabija. Za svega dvadesetak minuta, borci su izbili na sam vrh.
Ratni plijen vrijedan 10 miliona maraka
Nakon zauzimanja Kape, borbe su nastavljene na lijevom krilu, a već u ranim popodnevnim satima cijeli sektor Vijenca bio je potpuno oslobođen. Tom prilikom zarobljen je impozantan ratni plijen čija je vrijednost procijenjena na tadašnjih 10 miliona DM:
- 2 tenka T-34 (s velikim količinama municije);
- 4 minobacača 82 mm i 2 minobacača 120 mm;
- 4 topa 76 mm (ZIS);
- 2 topa 40 mm (Bofors);
- 4 bestrzajna topa (BsT);
- PAT 20/1 mm i Browning 12,7 mm;
- Velike količine protivoklopnih sredstava, pješadijskog naoružanja i municije.
Oslobađanje Vijenca bio je jedan od najznačajnijih uspjeha 2. korpusa Armije RBiH, čime je trajno otklonjena neposredna opasnost za hiljade građana u dolini Spreče.
