Da li je sud u Strazburu napravio propust u odbacivanju žalbe na Schmidtove izmjene Izbornog zakona?

Naime, ovakvo računanje rokova otvara ozbiljno pravno pitanje o tome može li se stranka smatrati "direktno pogođenom" u trenutku donošenja propisa ili tek u trenutku njegove konkretne primjene.

Logično i pravno održivo tumačenje vodi ka zaključku da odluka CIK-a o dodjeli mandata predstavlja stvarni trenutak kada eventualna povreda prava postaje opipljiva. Tek tada politički subjekt može tvrditi da mu je, kroz primjenu novog pravila, uskraćeno pravo ili nanesena šteta.

Zakon ili amandman sam po sebi ne proizvodi uvijek neposredne pravne posljedice. U praksi pravnog sistema BiH postoji niz propisa koji se ne mogu primjenjivati dok se ne donese provedbeni akt niže pravne snage. Tipičan primjer je Zakon o oslobađanju plaćanja PDV-a za prvo rješavanje stambenog pitanja, koji godinama formalno postoji, ali se ne primjenjuje jer nije donesena odluka Uprave za indirektno oporezivanje o načinu njegove provedbe.

Bez tog akta, nema ni stvarne povrede prava, niti osnova za pravnu zaštitu.

Primijenjeno na slučaj DF-a, isto načelo nameće pitanje zašto je Sud kao početnu tačku uzeo datum nametanja izmjena, a ne datum njihove konkretne primjene kroz raspodjelu mandata. Bez odluke CIK-a, politička stranka ne zna da li je i na koji način nova norma na nju uopšte utjecala. Tek dodjelom mandata postaje jasno da li je došlo do diskriminacije, neravnopravnog tretmana ili promjene izborne volje birača.

Zbog toga se čini da je ESLJP u ovom slučaju formalno primijenio pravilo o rokovima, zanemarujući suštinu pravne zaštite. Time su zatvorena vrata raspravi o ozbiljnim pitanjima ustavnosti, diskriminacije i jednakosti biračkog prava u Federaciji BiH.