Portret Emmanuela Macrona, predsjednika Francuske Republike, prislonjen je uz zid na podu kancelarije. Dva metra dalje, rukom ispisana tabla proklamuje simboličnu pobjedu: „Ovdje počinje nova Francuska.“ Kroz prozor gradonačelničkog ureda, obojenog u jarkoplavu boju, vidi se bazilika u kojoj počivaju kosti francuskih kraljeva. Ali vide se i uske ulice Saint-Denisa, grada sa 115.000 stanovnika, u kojem je zrak zasićen mirisima halal prodavnica, žamorom džamija i siluetama žena s hidžabima, prenosi Bosna.hr pisanje španskog lista El Pais.
To je multikulturalni pejzaž druge najveće općine u pariškoj regiji, smještene u najsiromašnijoj provinciji zemlje, gdje imigranti čine trećinu stanovništva. Dolazak novog gradonačelnika potresao je Francusku; on sam ostaje potpuno smiren. „Portret? Tako je zatečen kad sam ušao. Nisam ga skinuo, jednostavno ga nisam ponovo okačio na zid“, objašnjava Bally Bagayoko, novoizabrani gradonačelnik Saint-Denisa.
Bagayoko (52), sin porodice porijeklom iz Malija, ostvario je historijski rezultat pobijedivši na općinskim izborima već u prvom krugu sa 50,77% glasova. To je bio presedan: prvi crnac i musliman na čelu grada sa više od 100.000 stanovnika. Ta prekretnica pokrenula je talas rasizma u konzervativnim medijima, koji su išli toliko daleko da su ga nazivali pogrdnim imenima i širili dezinformacije, poput one da je Saint-Denis nazvao „gradom crnaca“ (noirs) umjesto „gradom kraljeva“ (rois), koristeći sličnost tih riječi u francuskom jeziku.
„Očekivali smo napade. Znali smo da će uslijediti. Prva optužba došla je od bivšeg gradonačelnika, koji je tvrdio da našu kandidaturu podržavaju trgovci drogom. Ali rasistička ofanziva se nastavila kroz e-mailove, prijetnje, pa čak i kroz muziku…“, kaže Bagayoko.
U njegov ured svakodnevno stižu poruke mržnje i anonimni pozivi u kojima se s druge strane linije pušta melodija „Beaux Dimanches“ malijskog dua Amadou & Mariam. Bagayoko se na to samo osmjehuje. „Misle da vrijeđam Republiku. Ja predstavljam sve što oni preziru. Ne uklapam se u njihov model moći, u njihovu ’bijelu’ ideju Republike. Ali ovo je realnost. Današnja Francuska, u svojoj raznolikosti, izbacila je ljude koji prije nekoliko godina nisu imali pravo na ove pozicije. To je proces koji je izmakao kontroli onih koji su vjerovali da samo oni mogu odlučivati ko smije sjediti u ovim foteljama. Zato govore o majmunima ili trgovcima drogom; to je neokolonijalni pristup. Očigledno, da sam bijelac i da se drugačije prezivam, problema ne bi bilo.“
