Darijana Filipović želi ući Predsjedništvo BiH, a pokazuje neznanje o odredbama Ustava j Izbornog zakona koji regulira način izbora u Predsjedništvo.
Kandidatkinja za članicu Predsjedništva Bosne i Hercegovine Darijana Filipović (HDZ BiH) je govorila na tribini koju je u Zagrebu organizovala organizacija Zajednica utemeljitelja HDZ-a, prilikom čega je kazala da trećim entitetom Hrvati odgovaraju na nepravdu koja im se događa.
Filipović se referirala na ideju o trećem entitetu, odnosno o prijedlozima za podjelu Federacije BiH na dvije teritorijalne jedinice.
Iako je navela da treći entitet nije "u primarnom fokusu političkog promišljanja", rekla je da se o takvim modelima raspravljalo tokom pregovora o Vašingtonskom i Dejtonskom sporazumu i da je ta ideja itekako i dalje živa i aktuelna u krugovima bliskim HDZ-u.
"Ako se ovakav odnos prema Hrvatima nastavi, treći entitet ostaje jedan od modela ili promišljanja o kojim hrvatski narod nastoji odgovoriti na nepravdu koja mu se događa", rekla je.
Kandidatkinja HDZ-a za Predsjedništvo BiH je rekla da se ova ideja "satanizira u Sarajevu" i da je cilj "gušenje hrvatskih glasova".
"To je definitivno pokušaj da se zaustave politička promišljanja hrvatskog naroda kako da se otkloni neravnopravnost jer bi u tom slučaju trebalo priznati da zapravo nepravda postoji", navela je Filipović.
Komentirala je i druge kandidate u borbi za mjesto u Predsjedništvu BiH, odnosno Slavena Kovačevića (DF) i Zdenka Lučića (Petorka).
Za Kovačevića je rekla da se kandidira za hrvatskog predstavnika, a traži glasove bošnjačkog biračkog tijela, dok je za Lučića navela da na kandidaturu ima pravo, ali da se mora "paziti na izbornu matematiku".
"Svaki dodatni kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva smanjuje šansu Hrvatima da izaberu svog legitimnog predstavnika", rekla je Darijana Filipović u Zagrebu.
Darijana Filipović želi ući Predsjedništvo BiH, a pokazuje neznanje o odredbama Ustava j Izbornog zakona koji regulira način izbora u Predsjedništvo.
U izjavi Darijane Filipović prepliću se politički narativi, istorijske polučinjenice i strateška interpretacija izbornog zakona. Analiza tačnosti i poznavanja materije može se podijeliti na istorijsko-pravni kontekst i trenutnu izbornu matematiku.
Filipović navodi da se o modelima sličnim "trećem entitetu" (podjeli Federacije BiH na dvije teritorijalne jedinice) raspravljalo tokom pregovora o Vašingtonskom i Dejtonskom sporazumu.
Naime, Vašingtonski sporazum (1994.) je eksplicitno ukinuo Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu i uspostavio Federaciju BiH kao zajednički entitet Bošnjaka i Hrvata podijeljen na kantone, upravo kako bi se izbjegla trojna teritorijalna podjela. Dejtonski sporazum (1995.) je potvrdio dvoentitetsku strukturu (FBiH i Rs). Iako su hrvatski pregovarači neformalno težili maksimalnoj autonomiji, zvanični modeli trojne teritorijalne podjele (poput Owen-Stoltenbergovog plana iz 1993.) odbačeni su prije Dejtona.
Nadalje, teza da je koncept trećeg entiteta bio zvanični "model o kojem se raspravljalo" u kontekstu rješenja unutar ovih sporazuma predstavlja političku reinterpretaciju povijesti, a ne pravno-istorijsku činjenicu.
Filipović svjesno koristi terminologiju koja nije ustavna kategorija.
Ustav BiH ne poznaje termin "hrvatski predstavnik" u smislu da ga biraju isključivo Hrvati, već "član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda".
Kritika prema Slavenu Kovačeviću koji traži glasove većinskog naroda je politički legitimna iz ugla HDZ-a, ali pravno, svaki građanin u FBiH ima ustavno pravo da glasa za bilo kojeg kandidata na listi za hrvatskog ili bošnjačkog člana.
Darijana Filipović koristi politički narativ prilagođen predizbornoj kampanji i publici u Zagrebu. Povijesne detalje o sporazumima prilagođava stranačkoj ideologiji, u strahu od poraza na izborima.
