Danas, tačno godinu dana poslije, Dodik je napravio, kako bi Amerikanci kazali, victory lap (pobjednički krug). Od čovjeka koji je bio okovan sankcijama toliko da nije mogao imati bankovni račun, došao je do ulaska u Bijelu kuću sa zastrašujućim porukama u koje, mišljenja sam, ni sam ne vjeruje, ali su ga njegovi vašingtonski lobisti dobro pripremili i istrenirali za ovaj trenutak.
Vidim da danas isti ljudi koji Dodika nisu smjeli i znali hapsiti prije godinu dana umanjuju značaj posjete Dodika, Cvijanović i Trišić-Babić nesvjesni činjenice da ova posjeta simbolički pokazuje mogućnosti napretka srpskog secesionističkog pokreta u samo godinu dana.
Drugo, Lutnick i Landau su trenutno među najozbiljnijim zvaničnicima američke politike. Ovo je vjerovatno prvi put da su se američki političari tog kalibra susreli s predstavnicima SNSD-a jedan na jedan, bez druga dva člana Predsjedništva. Da su imali samo ova dva sastanka, a imali su ih još petnaestak, to bi bilo dovoljno.
Treće, taktike koje se koriste pokazuju da Dodik radi s ozbiljnim lobistima, baš kao što je nekolicina nas govorila već godinama. Zajednička večera za nekoliko članova Kongresa, vizualni pamfleti da se objasni šta je RS, panel na sesiji Atlantic Councila, povezivanje "muslimana" s Iranom samo su neki od primjera.
Dosta prijatelja me nedavno pitalo da li trebamo biti zabrinuti zbog Željane Zovko i Maxa Primorca i njihovog utjecaja. Odgovorio sam da bi Andrej Plenković rado dao te uloge nekome drugom kad bi imao kvalitetnije ljude od njih, ali zna da su oni uporni i da ne staju. Isti odgovor važi i za Dodika i SNSD: nisam zabrinut zbog njihovih intelektualnih sposobnosti i moći. Zabrinut sam jer niko od gore nabrojanih nikada ne uzima pauzu, nego bez prestanka radi na njihovim ciljevima koristeći sva raspoloživa sredstva.
S druge strane, kada Bosna i Hercegovina dobije dobre okolnosti i kada na međunarodnom planu nema previše valova, na sceni je neshvatljiva pasivnost i relaksiranost. Slušamo fraze poput "američka vanjska politika se ne mijenja," "imamo garancije," "imamo prijatelje." Kada se situacija promijeni i kada dođe do geopolitičkih zemljotresa poput trenutnog, Bosna i Hercegovina se hvata za glavu. Tada je uveliko kasno."
