Dvadeset pet godina nakon terorističkih napada 11. septembra 2001, u kojima je ubijeno gotovo 3.000 ljudi, Sjedinjene Američke Države suočavaju se s pitanjem za koje se dugo vjerovalo da je potisnuto u prošlost: može li slabljenje sistema izgrađenog nakon napada na Njujork i Pentagon ponovo otvoriti prostor za terorističke organizacije?
Od 2001. godine SAD nisu pretrpjele teroristički napad razmjera 11. septembra. Iza toga stoje ogromna ulaganja, potpuno preuređenje obavještajnog i sigurnosnog aparata, ali i međunarodna mreža razmjene podataka. Dio stručnjaka sada upozorava da administracija predsjednika Donalda Trumpa rezovima, promjenom prioriteta i premještanjem iskusnih kadrova slabi upravo strukture koje su građene prethodnih 25 godina.
Među njima je Michael Duffin, dugogodišnji stručnjak za borbu protiv terorizma koji je prošle godine ostao bez posla.
„Šokantno je i frustrirajuće. To nas čini manje sigurnima“, kaže Duffin.
Napadi 11. septembra odredili su i njegov profesionalni put. Tek je bio završio fakultet kada je na televiziji gledao udare otetih aviona u tornjeve Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku i Pentagon kod Vašingtona.
Želio je razumjeti kako je takav napad uopće bio moguć i može li doprinijeti sprečavanju njegovog ponavljanja. Zbog toga se uključio u američki sistem borbe protiv terorizma.
Nakon 11. septembra SAD su uložile ogromna sredstva u sigurnosnu infrastrukturu. Formirano je Ministarstvo domovinske sigurnosti, uspostavljena funkcija direktora nacionalne obavještajne službe i osnovan Nacionalni centar za borbu protiv terorizma. Istovremeno su dramatično povećani kapaciteti za praćenje terorističkih mreža, kontrolu granica i razmjenu obavještajnih podataka.
Caroline Rose iz Soufan Centra u Njujorku podsjeća da javnost vidi samo jedan dio tog sistema.
„Postoje vidljive mjere, poput skenera na aerodromima i većeg prisustva policije. Ali postoje i nevidljive mjere, poput razmjene obavještajnih podataka, zahvaljujući kojima se teroristi i njihovi planovi mogu otkriti u ranoj fazi“, kaže Rose.
Upravo u tim manje vidljivim dijelovima sistema stručnjaci danas vide problem.
Bruce Hoffman, jedan od vodećih američkih stručnjaka za terorizam, nedavno je pred Kongresom upozorio da se sigurnosna arhitektura postepeno razgrađuje.
„Gubimo stručnost, znanje i institucionalno pamćenje“, upozorio je Hoffman.
Prema podacima koje navodi NOS, Odjel za nacionalnu sigurnost Ministarstva pravde ostao je bez približno trećine stručnjaka, dok su službenici FBI-a koji su se bavili domaćim terorizmom otpuštani ili premještani na druge poslove.
Trumpova administracija istovremeno nije prestala izdvajati velike iznose za sigurnost, ali je promijenila prioritete. Desetine milijardi dolara usmjeravaju se prema imigracijskoj službi ICE i provođenju politike masovnih deportacija, kao i prema jačanju kontrole američke granice.
Veći značaj dobila je i borba protiv narkokartela i transnacionalnih kriminalnih organizacija.
Rose upozorava da povezanost organizovanog kriminala i terorističkih grupa svakako mora biti predmet rada sigurnosnih službi, ali da se različite vrste prijetnji ne smiju jednostavno izjednačavati.
Još veće kontroverze izaziva promjena fokusa prema unutrašnjim politički motivisanim prijetnjama. Duffin navodi da se na stranicama njegovog nekadašnjeg poslodavca sada posebno upozorava na „transnacionalni krajnje ljevičarski terorizam“.
On ne negira postojanje radikalizacije na ljevici, posebno nakon rata Izraela i Hamasa, ali smatra da je problem u određivanju razmjera različitih prijetnji.
„To se ne približava prijetnji islamističkog terorizma. Potrebna nam je vlada koja trezveno sagledava ove incidente i pokušava ih spriječiti i suzbiti. Umjesto toga, politizirali su borbu protiv terorizma“, kaže Duffin.
Posljedice promjena u Vašingtonu, međutim, ne zaustavljaju se na američkim granicama. Borba protiv međunarodnog terorizma već decenijama zavisi od povjerenja između obavještajnih službi savezničkih država, a upravo je to povjerenje, prema sagovornicima NOS-a, počelo slabiti.
Holandske obavještajne službe AIVD i MIVD još krajem prošle godine saopćile su da sa SAD-om razmjenjuju manje informacija, a više se okreću evropskim partnerima.
„Povjerenje je nestalo. Vlade su zabrinute da bi tajne informacije mogle biti podijeljene i s neprijateljima, poput Rusije. Zato se dijeli manje informacija“, tvrdi Duffin.
Rose ukazuje i na razlike između sadašnje američke administracije i evropskih saveznika u pogledu zaštite ljudskih prava prilikom provođenja protuterorističkih operacija. Takve razlike mogu dodatno otežati saradnju službi koje međusobno razmjenjuju osjetljive podatke.
Duffin upozorava i na još jedan problem – mogućnost da obavještajni profesionalci počnu prilagođavati svoj rad političkim očekivanjima.
„U obavještajnom aparatu još uvijek rade veoma pouzdani ljudi, ali i oni smatraju da je njihov rad politizovan. Bilo da se radi o Rusiji, Kini ili Iranu, možda će biti manje spremni javno iznijeti procjenu ako to nije ono što predsjednik želi čuti“, kaže on.
Najveću dugoročnu opasnost Duffin vidi u gubitku sposobnosti da se prepozna prijetnja koja još nije očigledna. Terorističke organizacije mijenjaju način djelovanja, područja na kojima se organizuju i metode regrutovanja, zbog čega je dugogodišnje iskustvo stručnjaka teško brzo nadomjestiti.
Rose smatra da bi smanjenje finansiranja i broja ljudi dugoročno moglo stvoriti ozbiljne praznine u američkom sigurnosnom sistemu, ali napominje da je infrastruktura nastala poslije 11. septembra toliko velika da ju je teško potpuno demontirati.
Duffin je zabrinutiji.
„Napad razmjera 11. septembra i dalje je veoma teško izvesti. Međutim, vjerovatnoća se povećala zbog smanjenja budžeta. U dijelovima Afrike, Afganistana i drugdje terorističke organizacije ponovo dobijaju prostor da se pregrupišu“, upozorio je.
