U našem slučaju se ne radi samo o tome da se plaća porez a da se nema pravo glasa; ovdje većinski bošnjački narod finansira šovinizam nad samim sobom, vlastito političko, kulturno i medijsko marginaliziranje.
Piše: Mustafa Drnišlić
Valjda svi znaju za poznati politički slogan: No taxation without representation (nema oporezivanja bez predstavljanja) pod kojim su američki kolonisti započeli revoluciju protiv britanske krune i uspostavili današnje Sjedinjene Američke Države.
Sama ideja da vas neko oporezuje i tako vam uzima vaš teško stečeni novac a da pri tome nemate nikakvo pravo političkog zastupanja vlastitih interesa tj. uticaja na raspoređivanje tog novca koji gotovo nikada ne ide tamo gdje vama treba, jeste ono što je prije nekoliko stotina godina podiglo ljude na oružje. No danas, u Bosni i Hercegovini 21. stoljeća taj koncept je doživio svoju najperverzniju mutaciju.
U našem slučaju se ne radi samo o tome da se plaća porez a da se nema pravo glasa; ovdje većinski bošnjački narod finansira šovinizam nad samim sobom, vlastito političko, kulturno i medijsko marginaliziranje. Bošnjaci su, u režiji nametnute velezdajničke vlasti Trojke, postali ništa drugo do zlatne guske srpske i hrvatske političke zajednice, očerupane kokoši koje svesrdno i smjerno hrane srpskohrvatske nacionalističke projekte, dok sami preživljavaju na mrvicama budžeta kojeg uglavnom oni pune.
Uskoci i hajduci
Najnoviji, i možda najbrutalniji šamar bošnjačkom dostojanstvu i zdravoj pameti, stiže u formi odluke Vlade Federacije BiH da Radioteleviziji "Herceg-Bosne" dodijeli nevjerovatnih 3 miliona konvertibilnih maraka za nekakvo "unapređenje sadržaja“. A dosadašnji medijski sadržaj te televizije je, po pitanju Bošnjaka, bio isti onakav kakva je i bila politika tvorevine po kojoj se ova kuća nazvala. Kriminalno zločinački.
Ima li strašnijeg paradoksa: televizija koja ponosno nosi ime po zločinačkoj tvorevini "Herceg-Bosni", onoj istoj čiji je politički i vojni vrh pred Međunarodnim sudom u Hagu pravosnažno osuđen za Udruženi Zločinački Poduhvat, danas se direktno finansira iz budžeta Federaije Bosne i Hercegovine, novcem njenih poreskih obveznika. No ko zapravo puni taj budžet u procentu većem od sedamdeset odsto? Upravo Bošnjaci.
Danas smo u situaciji da bošnjačka sirotinja, radnici, zanatlije i privrednici iz Sarajeva, Tuzle, Zenice ili Bihaća, kroz PDV i poreze, direktno plaćaju rad medija čija je osnovna uređivačka politika slavljenje tekovina koje su ih ubijale, tjerale u logore i rušile im domove. Tri miliona maraka bošnjačkog novca odlazi za "unapređenje sadržaja“ televizije koja u svom programu negira historijske činjenice, veliča zločinačke poduhvate i ponovo crta Bošnjacima metu na leđa, dok istovremeno cementira narativ o "ugroženosti“ onih koji drže sve poluge finansijske moći u ovoj zemlji.
Naravno sve to ne bi bilo moguće bez nametnute sarajevske "Trojke“, čija se servilnost prema koalicionim partnerima iz HDZ-a i SNSD-a više i ne pokušava sakriti. Dok se Draganu Čoviću i njegovim satelitima bezpogovorno isporučuju milioni za njihove nacionalne projekte, javni emiter, televizija Federacije BiH (FTV) sistemski se uništava i ponovo pretvara u najobičniji stranački bilten sa notornim trobotom i karabotom Bakirom Hadžiomerovićem na čelu.
FTV, koja bi po zakonu i logici trebala odražavati interese onog kolektiva koji je zapravo i jedini finansira, već decenijama funkcioniše bez ikakvog stvarnog zastupanja a kamoli odbrane bošnjačkih nacionalnih i kulturnih interesa. Pod palicom aktuelne vlasti, ona je ponovo postala režimski medijski prostor očišćen od svake patriotske i državotvorne refleksije, dok se sa druge strane, bošnjačkim novcem, od RTV "Herceg-Bosne" pravi moćna propagandna mašinerija samo jednog naroda i samo jedne stranke.
To je model koji je prihvatljiv koaliciji HDZ-Trojka, koaliciji državnih neprijatelja i narodnih izdajnika a zadovoljni su i strani kolonijalisti. Cijenu takve "idile" plaćaju Bošnjaci, koji su svedeni na nivo budžetskih robova. Uloga koja je projekotvana za Bošnjake u ovakvom sistemu je prosta: da budu tiha, mirna radna većina koja će puniti budžet, šutiti i trpiti, dok će drugi, uglavnom oni koji državu i Bošnjake niti vole niti priznaju, taj novac raspoređivati onako kako im odgovara. To nije ništa drugo već bošnjačko finansiranje sopstvene propasti i dobrovoljni pristanak na kulturnu i političku okupaciju.
Bošnjačka apatija
Ono što u cijeloj ovoj situaciji najviše zabrinjava jeste duboka bošnjačka apatija i inertnost po pitanju vlastite podjarmljenosti u vlastitoj državi. Kako je moguće da narod koji je preživio agresiju i genocid, narod koji je pokazao nevjerovatnu žilavost u najtežim istorijskim trenucima, danas mirno posmatra kako mu se pred očima otima teško zarađeni novac i preusmjerava onima koji mu ne žele dobro?
Odgovor se možda krije leži u višegodišnjem sistematskom zaluđivanju i ispiranju mozga kroz takozvane građanske i liberalne narative, koji su od Bošnjaka napravili doslovne političke invalide. Tokom proteklih godina, kroz razne medije i nevladine organizacije, Bošnjacima je nametnut kompleks krivice ukoliko se usude i pomenuti sopstveni nacionalni interes, štaviše pokušala se nametnuti ideja da Bošnjaci ne mogu i ne smiju imati partikularne interese jer je to suprotno ideji opstanka Bosne i Hercegovine, odvratna izmišljotina da postoji binarna isključivost između samog postojanja Bošnjaka kao političke zajednice i Bosne i Hercegovine kao države. Rezultat takvog kulturnog i političkog bijega od borbe za vlastite bošnjačke interese jeste društvo bez bilo kakvog refleksa samoodbrane.
Zato danas svjedočimo situaciji u kojoj je postalo potpuno normalno da Hrvati imaju svoje nacionalne institucije, medije i jasne političke ciljeve koje finansira država. Potpuno je normalno i da manji bh. etnitet crpi stotine miliona iz zajedničkih institucija za jačanje svojih "entitetskih kapaciteta" tj. separatizma. Jedino se od Bošnjaka očekuje da budu "kosmopolite" i da velikodušno finansiraju tuđe nacionalizme i šovinizme protiv samih sebe dok njihove vlastite institucije kulture, ionako uglavnom uspavane, kljakave i ispražnjene od bilo kakvog nacionalnog naboja, mole za mrvice sa stola.
Odluka o dodjeli tri miliona maraka RTV "Herceg-Bosne" nije pitanje novca već stvar bošnjačkog kolektivnog dostojanstva. Ako i to prođe bez adekvatnog odgovora, bez buđenja iz političke letargije i bez jasnog artikulisanja bošnjačkog otpora ovakvom ekonomskom i političkom aparthejdu, onda moramo biti svjesni da pristajemo na status vječitih podanika. A takve historija pamti čal me ni kao kukavne žrtve, već umobolne saučesnike u sopstvenom nestanku.
