Bosanska firma u Nizozemskoj osuđena zbog pranja 1,64 miliona eura kroz kupovinu nekretnina

Kompanija iz Bosne i Hercegovine pravosnažno je pred nizozemskim prvostepenim sudom osuđena zbog zajedničkog pranja novca kroz kupovinu pet nekretnina u Nizozemskoj, za koje je ukupno izdvojeno 1,64 miliona eura.

Detalje slučaja objavio je 11. septembra nizozemski specijalizirani portal BijzonderStrafrecht, pozivajući se na presudu Suda Zeeland-Zapadni Brabant od 16. jula 2026. godine.

U javno objavljenoj verziji presude naziv bosanskohercegovačke kompanije i ime njenog predstavnika su anonimizirani. Navodi se da je riječ o društvu s oznakom D.O.O. sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, dok je njegov predstavnik rođen 1979. godine na području tadašnje Jugoslavije.

Predmet se odnosi na ukupno 1.640.000 eura iskorištenih za kupovinu pet nekretnina u Nizozemskoj. Prema presudi, riječ je o dva iznosa – 540.000 i 1,1 milion eura. Nekretnine su kupljene tokom 2018. godine, dok se period obuhvaćen predmetom protezao od septembra 2018. do maja 2020. godine.

Novac za kupovinu nekretnina formalno je osiguravan preko kompanija iz Belgije i Slovenije. Međutim, sud je utvrdio da su ugovori o zajmovima i sporazum na kojima su se transakcije zasnivale bili lažno sačinjeni i poslovno nelogični.

Posebnu ulogu u dokazivanju imale su poruke razmijenjene putem WhatsAppa. Na osnovu njih sud je zaključio da je predstavnik bosanske kompanije bio centralna osoba u finansijskoj konstrukciji te da je novac prethodno osiguravao preko drugih računa, nakon čega se on vraćao u sistem u obliku navodnih zajmova.

Sud je takav način poslovanja označio kao tipičnu loan-back konstrukciju, odnosno model u kojem se novac prikazuje kao zajam kako bi se prikrilo njegovo stvarno porijeklo. Prema sudskim nalazima, predstavnik kompanije potpisivao je ugovore o zajmovima, obavljao bankovne transfere i učestvovao u sklapanju poslova kupovine nekretnina.

U jednom dijelu komunikacije, prema presudi, proizlazilo je i da je osobi koja je učestvovala u konstrukciji obećan skup automobil kao nagrada. Sud je ocijenio da takav dogovor ne bi imao poslovnog smisla da je zaista bila riječ o uobičajenom komercijalnom zajmu.

Istraga nije utvrdila konkretno krivično djelo iz kojeg je potekao novac. Zbog toga je sud primijenio nizozemski model dokazivanja koji omogućava utvrđivanje pranja novca i kada osnovno krivično djelo nije identificirano, ukoliko okolnosti opravdavaju sumnju u kriminalno porijeklo novca, a ponuđeno objašnjenje o njegovom legalnom porijeklu ne izdrži provjeru.

Sud je zaključio da se s dovoljnom sigurnošću može isključiti legalno porijeklo 1,64 miliona eura.

„Iz rezultata istrage proizlazi da se s dovoljnom sigurnošću može isključiti da je iznos od 1.640.000 eura, kojim je kupljeno pet nekretnina, legalnog porijekla“, navedeno je, u prijevodu, u presudi.

Utvrđeno je i da bosanskohercegovačka kompanija nije imala legalne prihode kojima bi mogla objasniti novac korišten za kupovinu nekretnina. Sud je zaključio da su finansijska konstrukcija, korištenje kompanija iz nekoliko država i način kretanja novca služili prikrivanju njegovog porijekla.

Kompanija iz BiH osuđena je na novčanu kaznu od 36.000 eura. Sud je prvobitno utvrdio kaznu od 40.000 eura, ali ju je umanjio za deset posto zbog prekoračenja razumnog roka za okončanje postupka.

Istovremeno su oduzete tri nekretnine koje su bile zaplijenjene tokom postupka.