Bieber: Vučić je opasnost za Evropu

Čak i kada je u pitanju podrška Srba EU, postoji jasan autoritarni naklon. Istraživanja pokazuju da je najpopularniji svjetski lider, nakon ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovog kineskog kolege Xi Jinpinga, autokratski premijer Mađarske Viktor Orban; drugim riječima, kada Srbi gledaju u Evropu oni gledaju u Budimpeštu, a ne Berlin.

Dok je 2015. godine Vučić odbacio Orbana zbog njegovog neprijateljstva prema migracijama i opisao Srbiju kao evropskiju državu od nekih članica EU – što je jasno upućeno Mađarskoj – on je od tada svoj prijatan odnos s tadašnjom njemačkom kancelarkom Angelom Merkel zamijenio prijateljstvom s Orbanom.

Dok Njemačka ostaje važan saveznik u pogledu ekonomskih investicija i zbog svoje važnosti u EU, Vučić se bolje slaže s kolegom autokratom. Orban obećava bliži odnos s EU za ono što Srbija pod Vučićem jeste — nacionalistički i autoritarni režim — dok Njemačka to nudi samo za ono za šta se Srbija pod Vučićem pretvara: proevropski faktor stabilnosti. Nova njemačka vlada, s Annalena Baerbock kao ministrom vanjskih poslova ispred Zelenih, vjerovatno će se više zalagati za pitanja vladavine prava i demokracije u Srbiji.

Okretanje protiv Zapada, u kombinaciji s Vučićevom autoritarnom kontrolom, važno je izvan Srbije. Dok su stavovi u drugim dijelovima regiona i dalje veoma različiti, postoji stvarna opasnost od zaraze idejama iz Srbije. Osim što je najmanje duplo veća od bilo koje druge zemlje na Zapadnom Balkanu, Srbija se graniči sa svim ostalim (osim Albanije) i nastoji da oblikuje region na dva načina.

Prvo, ona se predstavlja kao regionalni lider kroz inicijativu regionalne integracije „Otvoreni Balkan“, ideju integriranog regiona zasnovanog na otvorenim granicama poznatog i kao „Mini Šengen“ koji bi Srbiji dao najveće ekonomske koristi, ali i vezao ostatak regiona za nju. Vučićeva međunarodna i regionalna politika je i dalje zasnovana na slabom odjeku socijalističke Jugoslavije.

Drugi i donekle konfliktan pristup je takozvani „srpski svet“ – termin pozajmljen iz Rusije i koji u osnovi opisuje srpsku sferu utjecaja zasnovanu na etničkoj pripadnosti. Srbija je utjecajna kroz srpske stranke u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu. Čak i ako ih ne kontrolira u potpunosti, to omogućava Srbiji da oblikuje unutrašnju politiku svojih susjeda i blokira ključne odluke.

Izgradnjom sfere utjecaja, Srbija može da širi svoju autoritarnu antizapadnu politiku širom regiona. Na nedavnim izborima na Kosovu, ishod je bio daleko od jasnog u općinama s većinskim albanskim stanovništvom, pri čemu je vladajuća partija Samoopredjeljenje (Vetevendosje) premijera Albina Kurtija doživjela poraz. Ovo je pokazalo živ politički život u regionima Kosova s većinskim albanskim stanovništvom, za razliku od područja sa srpskom većinom. U 10 općina s većinskim srpskim stanovništvom, Srpska lista, koju kontrolira Beograd, pobijedila je svuda kroz kombinaciju zastrašivanja i korupcije. Na mnogim mjestima osvojila je i do 100 posto glasova.

Srbija je takođe stekla uticaj u regionu 2021. godine tako što je osigurala vakcine i omogućila građanima drugih zemalja da se vakcinišu u Srbiji. Ovo je bilo posebno važno za građane iz susjedne Bosne, Sjeverne Makedonije i Crne Gore, kojima je nedostajao početni pristup vakcinama zbog sporog uvođenja COVAX-a, globalnog programa vakcinacije koji podržava EU. Ovo je bila pragmatična odluka – Srbija je osigurala vakcine iz Kine, Rusije i Zapada, ali su mnogi građani odbili da se vakcinišu zbog snažnog raspoloženja protiv vakcine i slabog povjerenja u vladu. Omogućavanje vakcinacije širom regiona stekle su se znatne simpatije u susjednim zemljama.

Iako je EU pomogla da se osigura najveći dio vakcina u regionu, kasnila je i nije  poentirala na svojoj pomoći kada je stigla. Kao rezultat toga, Srbija je odigrala regionalnu ulogu u diplomaciji vakcina koju su Rusija i Kina imale na drugim mjestima, sa sličnim uticajem.

Prema rezultatima ankete Savjetodavne grupe za politiku Balkana u Evropi koja će uskoro biti objavljeni, građani Bosne i Hercegovine, uglavnom u Republici Srpskoj, ali i Federaciji Bosne i Hercegovine, Srbiju ocjenjuju kao najveću pomoć tokom pandemije. Srbija je druga poslije EU, Crne Gore i Severne Makedonije. U Sjevernoj Makedoniji, gdje etničke veze nisu bitne, više građana očekuje pomoć u borbi protiv COVID-19 od Srbije nego od EU.

Iako nema ništa loše u regionalnoj solidarnosti, kada je promovira autokrata koji blisko sarađuje i s vanjskim akterima kako bi maksimizirao svoju podršku i s autoritarnim liderima u EU, ovaj povećani utjecaj ne sluti na dobro. Baš kao što Orban pomaže u promoviranju istomišljenika u EU kroz finansijsku pomoć, diplomatsku podršku i podršku prijateljskim medijima, Vučić na sličan način nastoji da proširi svoj utjecaj na Zapadni Balkan.

Ovaj potez ga čini nezamjenjivim za zapadne sagovornike i pomaže mu da ostane na vlasti. U tom procesu normalizira autoritarni, antizapadni i nacionalistički pogled na svijet koji prožima stranku i medije koje kontrolira. Ovo rizikuje potkopavanje demokratskih i liberalnih vlada širom regiona i slabljenje tamošnjeg utjecaja EU, istovremeno ohrabrujući vladu koja potiče nacionalističke tenzije.