U američkom Kongresu danas se održava brifing posvećen političkim i sigurnosnim prilikama na zapadnom Balkanu, uz poseban fokus na stanje demokratije, korupciju, regionalne uticaje i predstojeće izbore.
Skup je organiziran u okviru dvostranačkog kongresnog Counter-Kleptocracy Caucusa, a domaćin je republikanski kongresmen Joe Wilson. Na panelu učestvuju Ivana Stradner, Luke Coffey i Reuf Bajrović.
Nakon izlaganja Stradner, koja se posebno bavila unutrašnjim političkim prilikama u Srbiji, Bajrović je svoje izlaganje usmjerio na šire posljedice politike Beograda i Zagreba prema susjednim državama, posebno prema Bosni i Hercegovini.
Bajrović je na početku zahvalio Wilsonu na organiziranju brifinga i Counter-Kleptocracy Caucusu na, kako je rekao, posvećenosti demokratskoj odgovornosti.
„Nadovezujući se direktno na Ivaninu ključnu analizu unutrašnje dinamike Srbije, želim se pozabaviti regionom u širem smislu, jer posljedice vlasti koja ne podliježe odgovornosti u Beogradu i Zagrebu ne zaustavljaju se na njihovim granicama“, rekao je Bajrović.
Svoju osnovnu tezu pred članovima Kongresa sažeo je tvrdnjom da politika popuštanja regionalnim silama na račun manjih susjednih demokratija ne proizvodi stabilnost.
„Moja centralna teza je jednostavna: popuštanje regionalnim silama na račun susjednih demokratija ne obuzdava nestabilnost – ono je subvencionira“, rekao je Bajrović.
Prema njegovim riječima, zapadna politika prema zapadnom Balkanu približno od 2017. godine bila je oblikovana pogrešnom logikom koju je nazvao „stabilokratijom“.
Tu politiku opisao je kao pristup prema kojem se većim državama regiona dopušta širi prostor za djelovanje prema manjim susjedima u očekivanju da će zauzvrat osigurati političku stabilnost.
„U praksi je to značilo udovoljavanje ambicijama Beograda u Bosni i Crnoj Gori, zahtjevima Zagreba u Bosni i identitetskim uslovljavanjima Sofije prema Sjevernoj Makedoniji“, rekao je Bajrović.
Ocijenio je da takav pristup ponavlja ozbiljnu diplomatsku grešku – zahtjevi moćnijih aktera tretiraju se kao nešto o čemu se ne može pregovarati, dok se suverenitet manjih država posmatra kao predmet pregovora.
Prema Bajroviću, posljedica takvog pristupa jeste stvaranje političkog podsticaja liderima da proizvode krize.
Govoreći posebno o Srbiji i Hrvatskoj, ustvrdio je da Beograd i Zagreb koriste različite instrumente, ali da susjedne države posmatraju kao prostor vlastitog strateškog uticaja.
Kao jedan od primjera naveo je odnos prema presuđenim ratnim zločinima i njihovim počiniocima.
Podsjetio je na reakcije nakon presude Slobodanu Praljku pred Haškim tribunalom, tvrdeći da je premijer Hrvatske Andrej Plenković presudu nazvao „dubokom moralnom nepravdom“ te ukazao na komemoracije Praljku u Zagrebu kojima su prisustvovali tadašnji državni zvaničnici.
Bajrović je zatim povukao paralelu sa Srbijom.
„U Beogradu Ratko Mladić na sličan način ostaje simbol koji država tolerira i koristi za nacionalističku mobilizaciju“, rekao je.
Drugi dio njegovog izlaganja odnosio se na korupciju i odgovornost vlasti. Bajrović je iznio tvrdnje o protestima u Zagrebu zbog korupcije i problema s upravljanjem otpadom, uključujući navode o nezakonito odloženom toksičnom otpadu.
Te tvrdnje Bajrović je povezao sa širim argumentom da unutrašnja nekažnjivost i etnonacionalistička politika imaju posljedice i izvan državnih granica.
Najveći dio izlaganja koji se neposredno odnosi na Bosnu i Hercegovinu Bajrović je posvetio Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću te odnosu Beograda i Zagreba prema njima.
Bosnu i Hercegovinu nazvao je „najjasnijom žrtvom“ takve regionalne politike, posebno u trenutku kada se država priprema za izbore.
Prema njegovim riječima, bez obzira na međusobna neslaganja Beograda i Zagreba, Dodik i Čović imaju zajednički politički interes u održavanju Bosne i Hercegovine slabom, fragmentiranom i podijeljenom na etničke političke prostore.
„Dok se Beograd i Zagreb ne slažu na mnogim poljima, njihovi regionalni posrednici – Milorad Dodik i Dragan Čović – nalaze zajednički interes u održavanju Bosne slabom, fragmentiranom i zaključanom u etničke domene“, rekao je Bajrović.
Posebno je govorio o uvođenju novih izbornih tehnologija u Bosni i Hercegovini.
Bajrović je ustvrdio da su Dodik i Čović pokušavali spriječiti uvođenje tehnologija za zaštitu integriteta izbora, uključujući biometrijsku identifikaciju birača i optičke skenere glasačkih listića.
Prema njegovoj tvrdnji, protivljenje tim tehnologijama imalo je za cilj zaštitu postojećih sistema izbornih manipulacija i političkog patronata.
Bajrović je Dodikovu politiku opisao kao separatistički projekt usmjeren protiv temelja države Bosne i Hercegovine, dok je za Čovićevu politiku rekao da teži uspostavljanju ekskluzivne etničke kontrole koja bi njegovoj stranci omogućila položaj nezaobilaznog političkog posrednika.
„Beograd podržava Dodika; Zagreb podržava Čovića, koristeći svoj položaj u EU i NATO-u kako bi zaštitio tu agendu – ostvarujući ratne teritorijalne ciljeve kroz mirnodopske pravne mehanizme“, ustvrdio je Bajrović pred učesnicima brifinga.
Bajrović je sličan obrazac opisao i u Crnoj Gori, gdje, prema njegovim riječima, stranke povezane s politikom Beograda koriste svoje pozicije unutar koalicione vlasti države članice NATO-a kako bi slabile njenu euroatlantsku orijentaciju.
Govorio je i o Sjevernoj Makedoniji, navodeći da se država, nakon historijskih kompromisa koje je napravila radi članstva u NATO-u, sada suočava s otvorenim identitetskim zahtjevima susjedne Bugarske.
Bajrović je Kongresu predstavio i tri konkretna prijedloga za buduću američku politiku prema zapadnom Balkanu.
Prvi je šira primjena američkih sankcija prema prekograničnim korupcijskim mrežama.
Pozvao je na proširenje korištenja Globalnog Magnitsky režima i Izvršne uredbe 14033 kako bi se blokirali, kako je rekao, koruptivni finansijski tokovi i mreže kompanija preko kojih regionalne političke elite finansiraju svoje aktere u susjednim državama.
Drugi zahtjev odnosi se na američki odnos prema saveznicima.
„Mora biti jasno da članstvo u NATO-u ili EU ne daje Zagrebu ili Sofiji slobodne ruke da destabiliziraju susjede, blokiraju tehnologije za integritet izbora ili prikrivaju korupciju“, rekao je Bajrović.
Treći prijedlog odnosi se na zaštitu izbornog procesa i mogućnost građana da na izborima smijene postojeće političke strukture.
Bajrović je naglasio da se to mora odnositi na sve građane Bosne i Hercegovine, izričito navodeći Srbe, Hrvate i Bošnjake.
Prema njegovim riječima, građanima mora biti omogućeno da političke lidere izazovu na transparentnim izborima otpornim na prevare, uz korištenje moderne tehnologije za zaštitu integriteta izbornog procesa.
„Narodi Balkana zaslužuju slobodu da biraju vlastite lidere i određuju vlastitu budućnost. Američka politika mora podržavati taj suverenitet bez izuzetka“, zaključio je svoje izlaganje Bajrović.
