Američka analiza: Dodik potrošio milione na Trumpove lobiste, a Rusija profitira bez ikakvog napora

Milorad Dodik, iako mu je sudskom presudom zabranjeno obavljanje političkih funkcija, iz posljednjeg izbornog ciklusa u Bosni i Hercegovini izlazi s očuvanim političkim utjecajem, dok njegovi odnosi s administracijom američkog predsjednika Donalda Trumpa otvaraju pitanja o promjeni američke politike prema BiH.

To je jedna od centralnih ocjena analize koju je američki vanjskopolitički portal Responsible Statecraft objavio pod naslovom „Bosnia's Trump-aligned kingmaker wins big despite electoral ban“, a čiji je autor Giorgio Cafiero, direktor konsultantske kompanije Gulf State Analytics iz Vašingtona.

Cafiero piše da su izbori održani 4. oktobra pokazali koliko je politički sistem Bosne i Hercegovine opterećen institucionalnim slabostima, korupcijom i etničkim podjelama. Posebno ističe da je Dodikov SNSD ostvario izborni uspjeh uprkos tome što sam Dodik nije mogao biti kandidat.

Leila Bičakčić, direktorica Centra za istraživačko novinarstvo, ocijenila je za američki portal da je Dodik iz perioda američkih sankcija izašao politički snažniji nego ranije.

Prema njenoj ocjeni, uspio je istovremeno održavati odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, Rusijom, Izraelom i nacionalističkim pokretima u Evropi.

Cafiero navodi da Dodikov primjer pokazuje kako se značajan dio političke moći u Bosni i Hercegovini može nalaziti izvan institucija koje bi formalno trebale donositi odluke.

U analizi se posebno razmatra promjena odnosa Vašingtona prema Dodiku nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću.

Američka administracija ukinula je sankcije koje su Dodiku i njegovim saradnicima ranije uvele administracije Baracka Obame i Joea Bidena, između ostalog zbog separatističkih aktivnosti i optužbi za korupciju.

Cafiero piše da su vlasti Rs od početka 2025. godine potrošile više od četiri miliona dolara na lobiste i druge saradnike povezane s Trumpovim političkim krugovima.

Novinar Dejan Šajinović smatra da novi odnos Dodika i američke administracije odražava sve izraženiji pristup Vašingtona zasnovan na konkretnim političkim i ekonomskim interesima.

„To je odnos usluga za uslugu“, rekao je Šajinović za Responsible Statecraft.

Prema njegovom tumačenju, američka administracija spremna je pružiti političku podršku Dodiku ukoliko on zauzvrat doprinosi ostvarivanju američkih strateških i komercijalnih interesa na zapadnom Balkanu.

Cafiero naglašava da precizni uslovi eventualnog dogovora između Trumpove administracije i Dodika nisu poznati, ali da se u središtu rasprava nalazi veliki energetski projekat u Bosni i Hercegovini.

Riječ je o Južnoj plinskoj interkonekciji, projektu koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s hrvatskom plinskom mrežom i terminalom za ukapljeni prirodni plin na Krku, čime bi se smanjila zavisnost od ruskog plina.

Američki autor podsjeća da je kompanija AAFS Infrastructure and Energy iz savezne države Vajoming, povezana s Trumpovim saradnicima Jessejem Binnallom i Joeom Flynnom, određena za vodećeg investitora i operatera projekta bez konkurentskog tendera.

Kritičari takvog aranžmana upozoravaju na nedostatak transparentnosti i činjenicu da je riječ o relativno novoj kompaniji bez odgovarajućeg iskustva u realizaciji projekata ove veličine.

U tekstu se podsjeća i na angažman dvojice važnih Trumpovih političkih savjetnika, Jamesa Blaira i Chrisa LaCivite, koji su neposredno prije izbora boravili u Rs.

Njih dvojica savjetovali su entitetske vlasti, a za taj angažman, prema ranijim američkim izvještajima, dobili su po nekoliko stotina hiljada dolara preko advokatske firme iz Vašingtona koju su angažovale vlasti Rs.

Nakon što je njihov angažman izazvao kontroverze u SAD-u, Trump je izjavio da će raskinuti saradnju s njima ukoliko se pokaže da njihov rad na Balkanu predstavlja sukob interesa.

Analiza se bavi i ograničenjima političkog sistema uspostavljenog Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Politička analitičarka Tanja Topić iz Banje Luke ocijenila je da je dejtonski ustavni okvir postao „preuzak za normalno funkcionisanje BiH“.

Ukazala je na višegodišnje blokade državnih institucija i ustavne odredbe koje diskriminišu građane koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda.

Šajinović, međutim, upozorava da se svi problemi Bosne i Hercegovine ne mogu pripisati Dejtonskom sporazumu.

Prema njegovom mišljenju, složena struktura zemlje zahtijeva određeni oblik decentralizacije i podjele vlasti, ali su političke elite naučile koristiti institucionalnu složenost i mogućnosti blokade kako bi sačuvale vlastiti utjecaj.

Cafiero piše da posljednji izbori nisu pokazali značajniju promjenu takvog političkog obrasca.

Poseban dio analize posvećen je Evropskoj uniji i njenoj sve slabijoj sposobnosti da proces proširenja koristi kao sredstvo političkih reformi u Bosni i Hercegovini.

Iako je BiH dobila kandidatski status 2022. godine, a Evropsko vijeće 2024. odobrilo otvaranje pristupnih pregovora, evropski put zemlje i dalje je opterećen neprovedenim reformama, posebno u oblasti pravosuđa i borbe protiv korupcije.

Bičakčić smatra da ključni problem predstavlja nedostatak stvarne zainteresovanosti političkih elita za reforme koje bi ojačale vladavinu prava, institucije i prava građana.

Američki autor upozorava da slabljenje evropske perspektive istovremeno otvara dodatni prostor za ruski utjecaj.

Dodik je nastavio održavati bliske odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, kojeg je ranije opisivao kao jednog od najmiroljubivijih svjetskih lidera.

Prema podacima navedenim u analizi, Dodik se s Putinom sastao 11 puta od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Posljednji susret održan je svega nekoliko dana prije izbora u BiH.

Vuk Vuksanović, predavač na londonskom King's Collegeu, smatra da Moskva ostvaruje korist prvenstveno zahvaljujući slabostima zapadnih politika.

„Rusija profitira bez ulaganja bilo kakvog napora“, rekao je Vuksanović.

Prema njegovoj ocjeni, Moskvi odgovara posmatrati kako država nastala uz presudnu američku diplomatsku ulogu teško funkcioniše, dok Evropska unija pokazuje ograničenu sposobnost upravljanja političkim problemima u vlastitom susjedstvu.

Ipak, nisu svi sagovornici američkog portala uvjereni da Rusija raspolaže kapacitetima za ozbiljnije djelovanje na Balkanu.

Igor Novaković, saradnik beogradskog Centra za međunarodne i sigurnosne poslove (ISAC Fund), smatra da je Rusija previše zaokupljena ratom u Ukrajini da bi mogla provoditi ambiciozniju strategiju u Bosni i Hercegovini.

„Moj je utisak da su usmjereni na održavanje sadašnjeg položaja, uglavnom verbalnom podrškom pojedinim liderima na Balkanu“, rekao je Novaković.

Dodao je da ne očekuje neposrednu rusku intervenciju, ali ne isključuje dezinformacijske aktivnosti i korištenje zapadnog Balkana za određene hibridne operacije usmjerene protiv zapadne Evrope.

Cafiero u analizi posebno razmatra slabljenje međunarodnog konsenzusa na kojem je počivao poslijeratni politički poredak Bosne i Hercegovine.

Šajinović smatra da je BiH najbolje funkcionisala u periodima kada su se velike međunarodne sile slagale o njenom političkom pravcu, dok su problemi postajali izraženiji kada bi se taj konsenzus raspao.

Današnje razlike između Vašingtona i Brisela, kao i podjele unutar same Evropske unije, prema njegovoj ocjeni, stvaraju prostor domaćim političkim akterima da samostalnije provode vlastite političke planove.

Američki autor ukazuje i na pad izborne izlaznosti za osam procentnih poena u odnosu na 2022. godinu, uz kontinuirane probleme iseljavanja stanovništva, ekonomskog zaostajanja i nezadovoljstva političkim sistemom.

Uprkos uspjehu nacionalnih stranaka, Cafiero upozorava da se izborni rezultati ne mogu automatski tumačiti kao podrška daljnjem produbljivanju etničkih podjela, posebno imajući u vidu nezadovoljstvo dijela građana funkcionisanjem institucija i ekonomskim prilikama.