Ambasador Avdović: Bosna i Hercegovina se u Briselu tretira kao siroče

To je pravo pitanje, a kamo sreće da je to i diplomatsko frekventnije pitanje koga mi postavljamo. Mogu vam reći da ove tri godine koje sam skoro proveo u Briselu, skoro dvije i nešto govorim upravo o tome: nemojte, molim vas, prstom upirati na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Naravno, ne možete se baviti ni mikromenadžmentom pa vi identifikovati zastoje, ali Evropska unija sa svim svojim službama, sa svojom reprezentacijom koja mjerodavno snima, koja registrira šta se događa u Bosni i Hercegovini, tačno zna ko su kočničari. Dakle, posvetite pažnju onima koji koče procese, sasvim konkretno projicirajući na nivo Parlamenta gdje se trebaju dogoditi, gdje se treba dogoditi to usvajanje famozna dva zakona, gdje treba onda kroz Predsjedništvo BiH ili kako se već dogovori treba ići imenovanje glavnog pregovarača. A to su ta tri elementa na osnovu svega onoga što se Bosni i Hercegovini spočitava, nekih 50-ak reformi u kojima kasni. Onda recite ko to koči? Vidite da je kvorum u bosanskohercegovačkom parlamentu, u domovima, i te kako upitan, i to je upitan stalno sa istih adresa. Nemojte onda da cijelu Bosnu i Hercegovinu prozivamo. Kao da nemamo dovoljno diplomatske snage da nam se to uvaži i da se onda mentorski, kao što ste spomenuli, radi na onim uskim grlima gdje je taj zastoj i da se jednostavno "zavrnu ruke" onima koji sprječavaju to. Međutim, čini mi se da to izostaje.

Komesarka Marta Kos je tokom razmjene mišljenja o Bosni i Hercegovini rekla mnogo toga uključujući i to da je veoma angažirana po pitanju naše zemlje. Međutim svjesna je da postoji problem na terenu, uz generalnu priču navela je da je problem Milorad Dodik. Kako tumačiti to što Dodik i nakon presude i najavljivanog političkog kraha i dalje biva podcrtavan kao ključni problem u BiH? Spominje li se igdje u ovom trenutku HDZ?

Rijetko se spominje HDZ. Oni imaju svoju, kako bih rekao, glasnogovornicu. Trenutno je na vlasti i odnosi prevagu u cijelom parlamentu, tom briselskom konglomeratu. Ta Evropska pučka partija (EPP), kojoj pripada i HDZ, kojoj pripada na kraju i SNS iz Srbije, kojoj pripada taj desni centar, a Boga mi često naginje i malo više udesno, i gotovo da se svi paze. To je politika, to je visoka diplomatija. Komesarka Kos kaže sve ono što treba, ali već ima i zamjerki na način kako to ona kaže, da na neki način govori po defoltu. Evo prekjuče spominjala da je veoma angažovana u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Onda su joj neki objektivni promatrači rekli: "Pa kako ste angažovani na Kosovu kad niste nikad ni otišli na Kosovo? To je jedina zemlja koju niste koju niste posjetili". S druge strane, to favoriziranje Ukrajine, dakle, mi takođe pozdravljamo približavanje Ukrajine u članstvo Evropske unije, ali to donekle ide do granica neshvatljivog. Čak su neki krugovi ovdje u Briselu govorili da bi Ukrajina mogla sljedeće godine, 2027., da postane članica Evropske unije. Onda je došlo otrežnjenje iz kabineta kancelara Njemačke, Friedricha Merza. Prioritet svakako jeste Ukrajina iz geopolitičkih razloga. I sad tu trebamo povući crtu i pitati zašto onda Bosna i Hercegovina nije upravo iz geopolitičkih razloga pogurana. Mi znamo tačno i ljude, identifikovali smo visoke diplomate Evropske unije. Nije sad red da ja ovdje pominjem imena koji su kočili ili zaustavili sankcionisanje tih kočničara u Bosni i Hercegovini, koji jednostavno ne dozvoljavaju da se ti evropski zakoni brzo stave na dnevni red, da se usvoje, da se onda ide na imenovanje glavnog pregovarača. A s druge strane, i te kako su zaustavili sankcionisanje Dodika. Nisu to bili samo Orbanovi Mađari, bile su i neke druge zemlje. I nije tu bilo, rekao bih, balansiranog pristupa.

Gotovo, evo, usuđujem se reći da se ponekad osjeti kao da je Bosna i Hercegovina, bez obzira što nam se pročitava to gdje smo mi zakasnili i stalno nam se fakturiše da ćemo izgubiti novce - da izgubićemo novce, na neki način kao siroče tretirana. Ponekad, ja znam da se mnogi neće složiti sa ovim, ali doista je tako, jer ako govorimo o izvlačenju Bosne i Hercegovine kao glavnog, epicentralnog problema, kada je sigurnost Evrope u pitanju uopće, onda ne možemo dozvoliti da ruski uticaj ovdje, preko raznih proksija, preko gospodina Dodika, ali i to da se gledajući kroz prste na neki način HDZ-u i gospodinu Čoviću dozvoli takva bliskost gospodina Čovića sa tim proruskim elementima, a da se ništa na tome ne učini.