Na University of Utah, u srcu Sjedinjenih Američkih Država, bračni i istraživački tandem profesorica Ajla Akšamija i profesor Zlatan Akšamija razvijaju tehnologije koje bi mogle promijeniti način na koji zamišljamo zgrade budućnosti.
Njihov patent i istraživački projekat “Intelligent Facade Systems for Energy Generation” spaja arhitekturu, inženjering i napredne materijale kako bi stvorio pametne, energetski samoodržive zgrade.
Bosanski korijeni, američka izvrsnost
Ajla Akšamija rođena je u Banjoj Luci, a Zlatan Akšamija u Sarajevu. Oboje su svoje prve korake u obrazovanju napravili u Bosni i Hercegovini, a potom svoje akademske karijere nastavili u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje danas predaju i istražuju na University of Utah. Njihova priča je dokaz da znanje i inovacija ne poznaju granice – i da bosanski umovi ostavljaju trag u najnaprednijim svjetskim istraživačkim centrima.
Ajla je profesorica arhitekture i direktorica istraživačkog laboratorija Transforming Places, Practices, and Pedagogies Collaborative (TP3C) na University of Utah. Njena istraživanja fokusirana su na održivu arhitekturu, integrisane fasadne sisteme i digitalne tehnologije u dizajnu.
Zlatan je profesor na Odsjeku za materijalne nauke i inženjering istog univerziteta, gdje vodi NanoEnergy Laboratory i bavi se istraživanjima u oblasti nanomaterijala i termoelektričnih sistema.
Njihov zajednički rad je primjer interdisciplinarne sinergije: kada se spoje arhitektura i nauka o materijalima, nastaje inovacija koja ima potencijal da promijeni globalnu energetsku sliku.
Inteligentne fasade koje proizvode energiju
Projekat “Intelligent Facade Systems for Energy Generation” temelji se na ideji da zgrade mogu same proizvoditi energiju. Umjesto da budu pasivni potrošači, fasade postaju aktivni generatori topline i električne energije.
Sistem koji su razvili Ajla i Zlatan koristi termoelektrične (TE) module integrirane u vanjski omotač zgrade. Ti moduli iskorištavaju razliku u temperaturi između unutrašnjeg i vanjskog prostora za stvaranje električne energije (Seebeck efekt) ili za grijanje i hlađenje prostora (Peltier efekt).
Prednosti su brojne:
Smanjena potrošnja energije i emisija CO₂;
Nema potrebe za klasičnim rashladnim gasovima (CFC), koji su štetni za ozonski omotač;










