32 godine od zatvaranja logora Gabela: Zločini, imena žrtava i presuđena odgovornost

politicki.ba

Haški tribunal je u presudi „Prlić i drugi“ utvrdio da je logor Gabela bio dio sistema nezakonitog zatvaranja, mučenja i ubistava Bošnjaka, za koji su pravosnažno osuđeni najviši politički i vojni čelnici "Herceg-Bosne"

Danas se navršavaju 32 godine od zatvaranja logora Gabela, jednog od najzloglasnijih logora za Bošnjake tokom rata u Bosni i Hercegovini. 

Logoraši iz Stoca i politički i vjerske organizacije iz Čapljine danas u se poklonili sjenima žrtava ovog kazamata. 

Gabela nije bila izolovan incident, već sastavni dio organizovanog sistema zatočeničkih centara koje je uspostavilo Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) tokom 1993. godine, a čije je postojanje, karakter i svrhu pravosnažno utvrdio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u predmetu „Prlić i drugi“.

U tom predmetu, poznatom kao presuda „hrvatskoj šestorki“, Haški tribunal je utvrdio da su Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić bili dio udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bio uspostavljanje etnički dominirane teritorije tzv. "Herceg-Bosne", uz sistematsko progone Bošnjaka, uključujući njihovo nezakonito zatvaranje u logore, prisilni rad, mučenje, zlostavljanje i ubistva.

U presudi se izričito navodi da su zatočenički objekti, među kojima i logor Gabela, korišteni za masovno i nezakonito pritvaranje bošnjačkih civila, koji su držani u nehumanim uslovima, bez osnovnih životnih potrepština, izloženi fizičkom i psihičkom nasilju, te odvođeni na prisilne radove, često na prve linije fronta.

Na osnovu dostupnih dokumenata, presuda, izjava i svjedočenja, utvrđeni su podaci o osobama koje su u logoru Gabela ubijene, umrle od posljedica zlostavljanja ili su odvedene i nikada se nisu vratile. Među njima su:

Nusret Elezović, ubijen u Gabeli 16. jula 1993. godine

Zlatan Hajdarović, odveden iz Gabele, poginuo na Gorici kod Stoca

Hifzija Dizdar, izveden iz hangara i ubijen u logoru

Alija Čolaković, odveden i ubijen

Enver Šabanović, doveden, brutalno pretučen i ubačen u hangar, gdje je podlegao

Ibro Razić, umro u Gabeli od posljedica zlostavljanja, nakon što je prebačen u Koštanu bolnicu u Stocu

Mustafa Obradović, kojeg je, prema svjedočenjima, ubio Boko Previšić zbog komada hljeba

Mujo Hasić, umro u logoru

Mustafa Bešo, ubijen na prisilnim radovima u kasarni u Čapljini

Mirsad Žujo Šile, odveden i ubijen

Čamil Marić, odveden na prisilne radove i nikada se nije vratio; njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni

Haški tribunal je u presudi utvrdio da su zločini u logoru Gabela bili dio šireg, planskog i koordiniranog sistema, a odgovornost „hrvatske šestorke“ nije individualna za svako pojedinačno ubistvo, već zapovjedna i politička, kroz učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je omogućio i održavao takav sistem.

Pravosnažnom presudom iz 2017. godine, Apelaciono vijeće MKSJ-a potvrdilo je osuđujuće presude:

Prlić je osuđen na 25 godina zatvora, Stojić, Praljak i Petković na po 20 godina, Ćorić na 16, a Pušić na 10 godina zatvora. Time je međunarodno pravo konačno potvrdilo da su logori poput Gabele bili instrument zločina, a ne „izolovani ekscesi“.

Trideset dvije godine nakon zatvaranja logora, Gabela ostaje simbol stradanja, ali i upozorenje. Iako su najviši politički i vojni nalogodavci pravosnažno osuđeni, porodice žrtava i bivši logoraši i dalje upozoravaju da pravda nije potpuna, jer mnogi neposredni izvršioci nikada nisu procesuirani, a zločini se u javnom prostoru često relativiziraju ili negiraju.

Sjećanje na Gabelu danas nije samo čin pijeteta prema ubijenima i nestalima. To je obaveza prema istini, prema presudama međunarodnih sudova i prema budućnosti u kojoj se ovakvi logori, imena i sudbine više nikada ne smiju ponoviti.


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.

32 godine od zatvaranja logora Gabela: Zločini, imena žrtava i presuđena odgovornost | Politički.ba