Danas se navršavaju 32 godine od zatvaranja logora Gabela, jednog od najzloglasnijih logora za Bošnjake tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Logoraši iz Stoca i politički i vjerske organizacije iz Čapljine danas u se poklonili sjenima žrtava ovog kazamata.
Gabela nije bila izolovan incident, već sastavni dio organizovanog sistema zatočeničkih centara koje je uspostavilo Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) tokom 1993. godine, a čije je postojanje, karakter i svrhu pravosnažno utvrdio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u predmetu „Prlić i drugi“.
U tom predmetu, poznatom kao presuda „hrvatskoj šestorki“, Haški tribunal je utvrdio da su Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić bili dio udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bio uspostavljanje etnički dominirane teritorije tzv. "Herceg-Bosne", uz sistematsko progone Bošnjaka, uključujući njihovo nezakonito zatvaranje u logore, prisilni rad, mučenje, zlostavljanje i ubistva.
U presudi se izričito navodi da su zatočenički objekti, među kojima i logor Gabela, korišteni za masovno i nezakonito pritvaranje bošnjačkih civila, koji su držani u nehumanim uslovima, bez osnovnih životnih potrepština, izloženi fizičkom i psihičkom nasilju, te odvođeni na prisilne radove, često na prve linije fronta.
Na osnovu dostupnih dokumenata, presuda, izjava i svjedočenja, utvrđeni su podaci o osobama koje su u logoru Gabela ubijene, umrle od posljedica zlostavljanja ili su odvedene i nikada se nisu vratile. Među njima su:
Nusret Elezović, ubijen u Gabeli 16. jula 1993. godine
Zlatan Hajdarović, odveden iz Gabele, poginuo na Gorici kod Stoca
Hifzija Dizdar, izveden iz hangara i ubijen u logoru
Alija Čolaković, odveden i ubijen
Enver Šabanović, doveden, brutalno pretučen i ubačen u hangar, gdje je podlegao
















