Crna Gora je, prema vrlo ozbiljnim najavama, trebala 1. januara 2027. ući u EU. Sada je sve to dovedeno u pitanje, zahvaljujući lutki na koncu - Abazoviću.
Piše: Damir Rastoder
Crnogorski premijer Dritan Abazović, poslije jučerašnje odluke njegove vlade, potpisat će Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), koji je dodatno polarizirao tamošnju javnost, pojačao međuetničke tenzije i vjerovatno uzrokovao pad manjinske vlade.
Malo ko je mogao anticipirati ovakav razvoj događaja, s obzirom na protivljenje više od pola Crne Gore ovakvom tekstu Ugovora, kojim se SPC daje status države u državi, a posebno da se to dešava baš u ovom trenutku.
Naime, postoje ozbiljne najave iz Brisela da bi Crna Gora mogla postati sljedeća članica Evropske unije, s obzirom da je najdalje odmakla u integracijama i otvorila skoro sva poglavlja u pregovorima.
Zvanična Podgorica bi trebala završiti sa reformama u ključnim oblastima, naročito u pravosuđu, kako bi bila spremna od 1. januara 2027. postati punopravna članica.
Sa novom krizom i vrlo vjerovatno novim izborima to je sve dovedeno u pitanje.
Glavni izvođač ovih rušilačkih radova je Dritan Abazović, formalno premijer Crne Gore, a praktično lutka na koncu Aleksandra Vučića i Edija Rame.
Abazović je klasični populista, malog formata i velikih ambicija.
Međutim, u ovom slučaju, odluka nije motivirana borbom za glasače, jer i ono malo glasova koje je dobio, Abazović će ovim potezom izgubiti.
Njegova izborna baza su crnogorski suverenisti koji nisu zadovoljni Đukanovićem i njegovom višedecenijskom vladavinom, ali koji također ne pristaju da u Beograd idu po svoje mišljenje. A Abazović je upravo to uradio. U tajnim susretima sa Vučićem, obećao je da će potpisati Temeljni ugovor, uvesti Crnu Goru u "Otvoreni Balkan" i organizirati popis stanovništva, na kojem će se različitim manipulacijama i marifetlucima povećati procenat Srba a smanjiti Crnogoraca. Za uzvrat, Vučić će pacificirali svoju i rusku ekspozituru u Crnoj Gori (DF), koji neće praviti nikakve opstrukcije Abazoviću i koja je vrlo brzo odustala od najavljenih protesta povodom izbora njegove vlade.
Sada je više nego jasno da je Vučić rušio Krivokapićevu vladu, jer je formirao bivši mitropolit Amfilohije, da bi instalirao vladu na čelu sa "poštenim Albancem" Abazovićem, koji je imao podršku međunarodne zajednice, a istovremeno će raditi na realizaciji Vučićevih prioriteta.
Srbijanski predsjednik to nije mogao ostvariti sa neposlušnim i nepredvidivim Krivokapićem, niti sa preposlušnim, ali kompromitiranim liderima Demokratskog fronta. Izbor je pao na Abazovića.
Neograničena ambicija sa ograničenom pameću, dovoljno ucijenjen i nedovoljno moralan, sa puno ličnih komleksa i malo stida. Tipični političar novog doba: jeftini populista, bez principa i vrijednosti kod kojih su sva sredstva dozvoljena za postizanje cilja. Ovoga puta, radi se o ciljevima drugih država, Srbije i Albanije, koje bi kroz "Otvoreni Balkan" trebale ostvariti dominaciju u regiji zapadnog Balkana.
Istovremeno, Vučić koristi Abazovića za destibilizaciju Crne Gore i tako je spriječava da postane prva sljedeća članica EU.
Ukoliko bi se to desilo, bio bi to veliki politički poraz Vučića, a s druge strane, Crna Gora bi mogla postavljati uslove za prijem novih članica, pa i Srbije. Ako se ta zemlja uopće želi priključiti EU.
Zapravo, Vučićeva Srbija sigurno ne želi biti dio evropske porodice, a i pitanje je da li bi se šta promjenilo u slučaju smjene vlasti.
Dritan Abazović za sada odrađuje posao za Vučića, čak mnogo uspješnije nego je to radio Rahman Morina za Miloševića.
Situacija za Crnu Goru je kompliciranija utoliko što su i drugi politički predstavnici Albanaca, zahvaljujući Rami, više okrenuti prema Vučiću nego Đukanoviću. To može biti važno za postizanje drugog cilja, a to je pristupanje "Otvorenom Balkanu".
Vrlo brzo ćemo znati da li smo bliži novim izborima ili novim Abazovićevim izdajama. Što ne bi bilo nikakvo iznenađenje.
Abazović nije prevario samo onog koga nije sreo ili sa njim sarađivao. Nema stranke sa kojom nije sarađivao, niti jedne sa kojom se nije posvađao.
Zato ne bi bilo nikakvo čudo da ponovo ode u zagrljaj proruskom DF-u. Da bi zadržao premijersku fotelju i nastavio ispunjavati Vučićeve naloge.
U međuvremenu će glumiti ucviljenost u Srebrenici i osuđivati genocid nad Bošnjacima. Tako će dokazivati svoju "evropsku orjentaciju", a prikrivati nikad viđeniju izdaju.
