Almasa Hadžić
Na bolji svijet jutros je u
Devetaku kod Lukavca, u 83. godini života preselila Kadira Hrustanović iz sela
Miholjevina u Srebrenici.
Za one koji ne znaju, uz proučenu
dovu poželjet će joj Allahovu milost, a za one koji znaju reći će „otišla je
srebrenička majka koja je već dugo živjela na onom svijetu“.
Među ožalošćenim, na osmrtnici
stoje imena njene kćerke Adile, snaha Begune, Ajše i Rabije, desetero unučadi,
praunučadi...
Snahe su udovice njenih sinova
Rifeta, Hajrudina i Hazima ubijenih u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine.
Najstariji sin joj Rifet, s kojim
je prije agresije živjela u Srebrenici, u vrijeme kada je ubijen, imao je 31
godinu.
Osim sinova i supruga Ismeta,
ubijeno joj je i 17 sestrića od kojih su neki imali 16, 19, 20, neki koju
godinu više.
O broju ubijenih joj bližih i
daljih rođaka teško je i govoriti.
Nana Kadira, nakon genocida živjela
je sa najstarijom snahom Begunom i njenom djecom. Samo onaj ko je živio uz nju,
može donekle riječima opisati njenu tugu, od koje je skoro pa presvisla.
„Nema dana kad nije razgovarala sa
svojim sinovima, dozivala ih. I na javi i u snu, oni su bili dio njenog života,
posebno u zadnjih šest, sedam godina.
Sjedi u kući i zove djecu.
Govori im da trebaju ići negdje,
nekom, šta trebaju raditi.
Priča s njima o svemu što je nekad
bilo.










