Ulica je Teskelijina u Novom Sadu. Na broju 6, na interfonu pronalazimo prezime Kornjača. Zvonim i ulazim. Kolega Laky će ostati ispred zgrade, da obavijesti “nadležne” ako se ne vratim. Stan broj 17, na posljednjem spratu pripada Kornjačama, ali na ulaznim vratima nema pločice sa njihovim prezimenom. Odmah po ulasku u zgradu uključio sam snimanje na telefonu. Zvonim i vrata se otvaraju. To je on – glavom bez brade, piše portal Istraga.ba piše portal Istraga.ba.
Duško Kornjača, lice s Interpolove potjernice, optuženik za zločine protiv čovječnosti, ratni gospodar života i smrti u Čajniču. Vječnost je, čini mi se prošla, dok sam progovorio.
“Dobar dan”, kažem učtivo čovjeku na vratima.
“Dobar dan”, odgovara domaćin.
“Jeste l’ vi Duško Kornjača”, prelazim na stvar.
“Jesam”, odgovara potvrdno.
“Ja sam Avdo Avdić, novinar iz Sarajeva”.
“Ko?”, pita Kornjača.
