Biti nezavisni kandidat na bilo kojoj izbornoj listi u Bosni i Hercegovini znači da imate jako male ili preciznije minimalne šanse da napravite uspjeh.
Takva praksa se nastavila i na nedavno održanim lokalnim izborima. Za načelničke pozicije u nekoliko opština kandidovali su se nestranački ljudi. To sa sobom nosi velike probleme, prije svega finansijske prirode, što se na kraju debelo osjeti na rezultatima.
Bez obzira na sve to, nekoliko kandidata su se na minulim izborima odlučili krenuti u taj put, ali bez puno uspjeha.
Vjerovatno najpoznatiji takav primjer je Davor Dragičević koji je kao nezavisni kandidat hrabro ušao u trku za gradonačelnika Banje Luke sa Draškom Stanivukovićem, Nikolom Šobotom i Jelenom Trivić. Na kraju je osvojio svega 1.281 glas, odnosno skoro 50.000 glasova manje od pobjednika Stanivukovića. Problem Dragičeviću, pored toga što nije imao iza leđa stranku, vjerovatno je kod birača predstavljala i činjenica da nije imao prethodnog političkog iskustva.
Ništa bolje nije prošao ni nezavisni kandidat Gavro Stjepanović koji se kandidovao za načelnika Ugljevika. On je u konkurenciji još pet političara osvojio svega 40 glasova.
Velika Kladuša je također imala nezavisnog kandidata za načelničku poziciju a to je bila Delila Šahinović. Na kraju je osvojila 148 glasova i također bila posljednja u konkurenciji od pet kandidata.
Daleko bolje od njih prošao je Ramiz Huremagić, kandidat za načelnika Cazina, koji je osvojio čak 36 posto glasova i završio na drugoj poziciji, odmah iza Nermina Ogreševića koji godinama vlada u ovom gradu.
I u Gradišci je nezavisni kandidat Željko Sladojević imao dobar broj glasova, ali ipak nije mogao ni blizu prići SNSD-ovom Zoranu Adžiću.
Ni blizu takvog rezultata nije bio Mile Tadić, kandidat za načelnika Dervente, koji je osvojio svega 517 glasova i bio uvjerljivo posljednji u konkurenciji tri kandidata.










