NEOBIČNA KAMPANJA: Kandidatkinje SBB-a okrenule leđa kameri. U moru istih lica nudimo rješenja

politicki.ba

Predizborna kampanja „100.000 žena – 100.000 prilika“ u prvi plan stavlja zaštitu djece, položaj žena i roditelja, alimentacioni fond, radnička prava i borbu protiv diskriminacije, dok kandidatkinje SBB-a na plakatima namjerno ne pokazuju lica.

Na više lokacija u Zenici posljednjih dana pojavili su se predizborni plakati koji se znatno razlikuju od uobičajenih prizora tokom izborne kampanje. Na njima nema prepoznatljivih portreta kandidata koji gledaju prema prolaznicima i biračima. Kandidatkinje Saveza za bolju budućnost (SBB) okrenute su leđima kameri, a umjesto njihovih imena i lica u prvi plan izvučena je poruka: „U moru istih lica – mi nudimo rješenja.“

Plakati su dio projekta „100.000 žena – 100.000 prilika“, kojim kandidatkinje SBB-a iz Zeničko-dobojskog kantona pokušavaju kampanju usmjeriti s vlastite političke promocije na probleme s kojima se svakodnevno suočavaju žene, djeca i porodice.

Koncept je zasnovan na tome da biračima ne bude najvažnije ko se nalazi na plakatu, nego šta kandidatkinje nude i šta bi, ukoliko dobiju povjerenje, željele mijenjati kroz institucije.

Zbog toga kampanja obuhvata niz pitanja koja, iako neposredno utiču na život velikog broja građana, često ostaju u drugom planu velikih političkih rasprava.

Jedna od centralnih tema je zaštita djece. Kandidatkinje SBB-a problem seksualnog nasilja nad djecom žele otvoriti kroz zahtjev za uspostavljanje povezanijeg sistema u kojem bi institucije imale preciznije definirane obaveze i protokole postupanja.

Njihov prijedlog uključuje preventivne programe u školama, edukaciju osoba koje profesionalno rade s djecom te dostupniju stručnu, psihološku i drugu pomoć djetetu koje je preživjelo nasilje, ali i njegovoj porodici.

Drugo pitanje odnosi se na sve veću dostupnost kladionica i online klađenja maloljetnicima. Kampanja taj problem sažima porukom „Djeca nisu klijenti kladionica“, uz zahtjev da se zaštita maloljetnika ne završava samo formalnom zabranom njihovog ulaska u kladionice.

Cilj je, kako je predstavljeno projektom, uspostaviti efikasnije mehanizme koji bi spriječili da djeca zabrane jednostavno zaobiđu korištenjem interneta i online platformi za klađenje.

Zdravstveni problemi žena također su izdvojeni kao zasebna oblast. Posebno se ukazuje na položaj žena koje žive s autoimunim oboljenjima i potrebu da im zdravstvena zaštita i podrška budu dostupnije, a problemi s kojima se suočavaju prepoznatljiviji unutar zdravstvenog sistema.

Veliki dio projekta posvećen je ekonomskom i socijalnom položaju žena i porodica.

Među prijedlozima je efikasnije rješavanje problema neplaćanja alimentacije, uključujući uspostavljanje alimentacionog fonda. Ideja je da djeca ne budu neposredne žrtve dugotrajnih sporova roditelja i neefikasne naplate zakonom utvrđenih obaveza.

Umjesto da porodica mjesecima ili godinama čeka da naplati alimentaciju, država bi kroz odgovarajući fond osiguravala sredstva za dijete, a potom potraživala novac od roditelja koji svoju obavezu nije izvršio.

Kandidatkinje SBB-a otvaraju i pitanje statusa roditelja njegovatelja, odnosno porodica u kojima jedan od roditelja zbog stalne brige o djetetu ili drugom članu porodice praktično nema mogućnost redovnog zaposlenja.

Njihov položaj, prema konceptu projekta, ne treba posmatrati samo kao socijalno pitanje nego i kao pitanje rada koji porodice svakodnevno obavljaju, a koji društvo i sistem moraju adekvatnije prepoznati.

Radna prava još su jedna oblast kojoj je posvećen značajan dio programa. Kandidatkinje upozoravaju na mobing i druge oblike zloupotrebe radničkih prava te zagovaraju efikasnije mehanizme kojima bi radnici mogli prijaviti takve slučajeve i dobiti stvarnu institucionalnu zaštitu.

U projektu je posebno izdvojena i diskriminacija žena koje nose maramu.

Kandidatkinje SBB-a smatraju da žene ne bi smjele biti stavljene u nepovoljniji položaj prilikom zapošljavanja, napredovanja ili ostvarivanja drugih prava zbog načina odijevanja i svojih vjerskih uvjerenja te najavljuju insistiranje na snažnijim mehanizmima zaštite od takvog oblika diskriminacije.

Za svaku od tema koje su otvorene kampanjom pripremljeni su i prijedlozi mogućih rješenja. Oni se kreću od boljeg povezivanja institucija i jasnijih procedura njihovog postupanja do preventivnih programa u školama, dostupnije zdravstvene i psihološke pomoći te efikasnije pravne i institucionalne zaštite djece, žena, roditelja i radnika.

Kampanja zbog toga nije ograničena samo na plakate postavljene po Zenici niti na objave na društvenim mrežama.

Pripremljena je posebna programska afiša koja se već dijeli građanima, a u kojoj su detaljnije predstavljeni problemi na koje kandidatkinje ukazuju i prijedlozi kojima ih žele rješavati.

Iza projekta istovremeno stoje kandidatkinje SBB-a za sva tri nivoa zakonodavne vlasti – Skupštinu Zeničko-dobojskog kantona, Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH i Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH.

Takva struktura nije slučajna. Dio problema obuhvaćenih programom nalazi se u nadležnosti kantona, dio zahtijeva intervencije na nivou FBiH, dok je za pojedina pitanja potrebno djelovanje institucija BiH. Ideja projekta je da kandidatkinje, ukoliko budu izabrane, iste probleme otvaraju na različitim nivoima vlasti umjesto da odgovornost za njihovo rješavanje prebacuju s jedne institucije na drugu.

Upravo je na tome zasnovana i vizuelna poruka kampanje.

Kandidatkinje jesu na predizbornim plakatima, ali njihova lica namjerno nisu ono što se prvo nudi biračima. Okretanjem leđa kameri pokušavaju pažnju prebaciti na probleme koje su izabrale kao prioritete i prijedloge koje nude za njihovo rješavanje.

„U moru istih lica – mi nudimo rješenja“, poruka je kojom je SBB sažeo koncept projekta „100.000 žena – 100.000 prilika“.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.