Još od prvih poslijeratnih izbora u Bosni i Hercegovini (BiH) 1996. godine znalo se da velike sile posredstvom svojih ambasada i međunarodnih organizacija koje djeluju u BiH (OHR – Ured visokog predstavnika, OSCE – Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju i dr.) mogu uticati na rejting pojedinih političara. Tada je OHR imao neprikosnovenu podšku svih članica Upravnog odbora vijeća za provedbu mira (PIC) pa se odluke o „uklanjanju“ pojedinih političara sa javnih funkcija, ali i izbornih lista, nisu dovodile u pitanje.
Međunarodna zajednica u BiH, posebno države članice PIC-a, uvijek su imali svoje favorite među političkim akterima, smatra profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu dr. Nedžma Džananović. Ona podsjeća na konkretne rezultate diplomatskih napora iz prošlosti, poput „dovođenja Milorada Dodika s dva poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske (RS) na čelo vlade RS-a“. Dodik je tada došao na vlast kao „umjereni političar“ koji je trebao pomoći u implementaciji Daytonskog sporazuma, ali je zbog nacionalističke retorike još od 2006. godine i stalnih prijetnji raspadom BiH danas pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država, piše Deutsche Welle.
Bosanskohercegovački izbori u globalnim okvirima
Milorad Dodik je danas, kako to za DW kaže sociolog Slavo Kukić, „spreman iskoristiti odnos građana RS-a prema Rusiji“, kako bi i u jeku ukrajinske krize pridobio što više glasova na predstojećim općim izborima. Zauzvrat, ruski predsjednik Vladimir Putin, prema tvrdnjama vojno-političkog analitičara Nedžada Ahatovića „preko Dodika i njegove priče o raspadu BiH želi destabilizirati zapadnobalkansko područje koje Zapad smatra svojom interesnom sferom“. „Zato se može reći da je Dodik 'Putinov' igrač u ovom izbornom ciklusu u BiH“, kaže Ahatović.
Sociolog Kukić vjeruje da birači u BiH, a ne velike sile treba da određuju ko će u ovoj zemlji vladati naredne četiri godine. Ipak, upozorava na moguću zloupotrebu već spomenutih „emocionalnih veza“ kako bi se pridobilo biračko tijelo. „Primjerice, najznačajniji dio građana RS-a je religijski, ali i na druge načine tradicionalno naklonjen Rusiji. Utoliko posjete najvišim dužnosnicima ove zemlje, pa i nedavni petominutni susret Milorada Dodika i Vladimira Putina u Moskvi, mogu biti faktor opredjeljenja na izborima“, kaže Kukić.
Novi „igrači“ kao produžena Putinova ruka
Sličan je slučaj i u odnosu dijela bošnjačke populacije prema Turskoj i predsjedniku Redžepu Taipu Erdoganu koji je nedavno boravio u BiH, napominje sagovornik DW-a, iako se, kako smatra, političke poruke Izetbegovića i Dodika o budućnosti BiH ne mogu poistovjetiti. „Bakiru Izetbegoviću je manje važno hoće li Turska investirati ovdje ili u Srbiju, ali mu je neizmjerno važno hoće li mu u jeku predizborne kampanje dati podršku. Jer, podrška njemu je signal bošnjačkoj populaciji da je Izetbegović izbor kojeg i sami trebaju podržati“, kaže Kukić.
