Dvije decenije opozicione kalkulacije u RS

Iako ni Ivanić, ni Bosić, ali ni Čavić nakon preleta u krilo Milorada Dodika, nisu više toliko aktivni na političkoj sceni, analitičari primjećuju da se ponavlja ista matrica sa opozicijom kao i ranijih godina, kada je riječ o neslaganjima. Odmah nakon lokalnih izbora i preuzimanja funkcije gradonačelnika, Stanivuković je najavljivao kandidaturu za predsjednika RS, iako je to mjesto bilo „obećano“ Jeleni Trivić, kao kompenzacija za ranije odustajanje od kandidature za gradonačenika, nakon čega je nastao sukob unutar opozicije. Nesuglasice su naizgled izglađene a Stanivuković skoro da nezavisno vodi kampanju, u odnosu na Jelenu Trivić, iako dolaze iz iste stranke (PDP).

Neki to vide kao blok 20 godina željan vlasti, čiji članovi žude za ličnim interesima, pa tako im ni šanse nisu velike na ovim izborima.

„Razloga je više, od institucionalnih kapaciteta koje vlast uveliko zloupotrebljava, preko stranačke/glasačke baze koja je na strani vladajućih, do implicitnih, nerijetko i eksplicitnih egzistencijalnih ucjena i prijetnji koje vlast koristi“, smatra komunikolog Mladen Bubonjić, koji zbog toga ne vjeruje da će rezultati ovih izbora mnogo odstupati od prethodnih izbornih ciklusa.

„Uzevši u obzir da opozicija nije u stanju da u značajnijoj mjeri motiviše apstinente i privoli ih da glasaju za nju, u kombinaciji sa prethodno navedenim razlozima, postoji velika vjerovatnoća da će opozicija ostati tu gdje jeste“, kaže Bubonjić. 

Trn u oku drugog...

Opoziciji u RS je godinama Milorad Dodik politički problem broj jedan, zbog čega i kampanju manje-više baziraju na njegovom skidanju sa vlasti. Upravo zbog te borbe „protiv nečega“ a ne „za nešto“, nerijetko zanemare realne pozicije u društvu, nudeći samo površna rješenja sa glavnim ciljem rušenja Dodika, smatraju analitičari.

„Pored toga, postoje mišljenja koja kažu da je opoziciji sasvim komotno u postojećoj ulozi dežurnih kritičara bez odgovornosti - imaju primanja u parlamentu i odborima, što im je sasvim dovoljno, ne preuzimajući nikakav rizik i ne snoseći nikakvu odgovornost“, zaključuje Bubonjić.

Nasuprot Željki Cvijanović, kandidatu SNSD-a za Predsjedništvo BiH, stoji Mirko Šarović, prvi čovjek SDS-a i politički veteran, koji nije htio da prepusti kandidaturu nikom drugom unutar opozicionog bloka. Politički obojena istraživanja javnog mnjenja, koja se periodično objavljuju zadnjih dana, variraju od ubjedljive pobjede SNSD-a na svim nivoima, do blage prednosti oba opoziciona kandidata. Iako nadležnosti i predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH, nemaju „pravu“ političku snagu, s obzirom da su više ceremonijalna, izuzev potvrđivanja mandatara u RS, do sada se pokazalo da nema većih odstupanja u toj ravni na svim nivoima. Upravo zbog toga, kaže analitičarka Tanja Topić, ovi izbori nisu uokvireni u ponudu programa, ideja i vizija. Oni su, kaže, svedeni na bitku za i protiv.

Mentalitet vođe

„Taj okvir povećava šansu opiziciji da nešto promijeni. Ono što bi moglo uticati na promjene jesu promjene i poboljšanja u izbornom procesu koje će smanjiti prostor za izborne krađe i prevare. Ako ove ograničene mjere budu dale rezultat, onda smo na putu promjena ka pravnoj državi što će biti i najbolji izborni rezultat ovih izbora“, kaže Topić.

Mentalitet birača na ovim prostorima traži lidera, što u praksi znači da programi stranaka nisu u prvom planu. Problem je što opozicija godinama ne može da „izbaci“ lidera koji je dovoljno harizmatičan, da oko sebe okupi dovoljno kapaciteta i ljudi koji će preokrenuti politički tok u RS.

„Pored toga, vladajući imaju `ucjenjivačke kapacitete` i nerijetko pojedine opozicionare, egzistencijalno ugrožene s jedne, i željne moći s druge strane, da prevuku na svoju stranu. Velika je vjerovatnoća je da će tako biti i ovaj put“, zaključuje Bubonjić.