Alen Arnautović: Kampanju vodim prije svega poštenim radom

Zovem se Arnautović Alen.

Kandidat sam na SDA listi za Skupštinu Kantona Sarajevo pod rednim broj 17.

Doktor sam medicine, te apsolvent postdiplomskog studija u Centru za interdisciplinaran studije UNSA.

Rođen sam 10. 12. 1993. godine u Varešu. Osnovnu školu završavam u Podlugovima, a potom Srednju medicinsku školu na Bjelavama. Po odluci da ću se medicinom baviti čitav život 2014. upisujem Medicinski fakultet na Univerzitetu u Sarajevu, koji završavam 2020. godine. Nakon završetka studija zapošljavam se u Službi porodične medicine OJ DZ Ilijaš, JUDZKS kao porodični ljekar.

Iste godine povjerenjem građana postajem Općinski vijećnik Općine Ilijaš, dužnost koju obavljam i dan danas. Dana 03. 12. 2021. godine izabran sam za predsjednika Asocijacije mladih SDA Ilijaš, te postajem član povjereništva Kantonalne Asocijacije mladih. Također, izabran sam za predsjednika Komisije za zdravstvo Fudbalskog saveza KS.

Kampanju vodim poštenim radom prije svega, a ovaj mjesec koristim da prezentiram svoje ideje i široj publici. Za to koristim društvene mreže, obraćanja i jasnim skupovima i tribinama, ali i u direktnu komunikaciju s građanima lice u lice.

Ovo nije moja prva kampanja. Kao što sam ranije spomenuo na Lokalnim izborima 2020. godine izabran sa za vijećnika Općinskog vijeća u Ilijašu. Ipak, ovo je, moram priznati, moja prva zrela kampanja, u kojoj nastojim otkloniti nedostatke kampanje vođene prije dvije godine, jer, iako sam izabran, uvijek može bolje. Ovo govorim jer izbor na određenu poziciju ne smije biti sam po sebi cilj.

Nisam zagovornik da u politici mladi budu zastupljeni u kvotama, već prema iskazanom potencijalu i zaslugama.

Aspiracije mladih moraju biti uvažene od najšireg do pojedinačnog plana. To podrazumijeva pomnu, sistemsku, opservaciju trenutnog stanja, pronalaženja pozitivnih primjera u i van zelje, te procjenu njihove primjene na uslove našeg življenja.

Iako sam radnik u zdravstvu smatram da najkorjenitije promjene moraju doći u obrazovanja, ali ne da bi zadovoljili samo floskulu "priprema mladih za tržište rada". Tržište rada je jako bitno, ali je zadovoljstvo duša mnogostruko bitnije.

Naš obrazovni sistem treba jasne i duboke rezove, od visine plaća, do visine kriterija ocjenjivanja. Sve to treba značajno podizanje. Uzmimo primjer Finske gdje obrazovni sistem u svoje redove uzima samo vrhunske stručnjake iz pojedinih oblasti, a samo moralni, časni , pametni i stručni ljudi mogu biti kreirati kvalitetan ambijent u obrazovanju, te raditi na stvaranju kompletnih osoba, ljude od struke i morala.

Tu predlažem niz praktičnih mjera, od smanjena nastanih normi, definiranja pete godine fakulteta kao "kao godine prakse" gdje bi fakultetski profesori imali jasno saznaje kako se prenesena znanja u praksi primjenjuju. Radio bi na ukidanja upisnina za porodice s tri studenta, povećao fondove za istraživanje i publiciranje istraživanje, povećanju nastavnog osoblja, i mnoge druge mjere.

Pošto dolazim iz Ilijaša zalažem se za povećanje voznih linija, posebno u kasnije sate, kako bi građani moje općine u većem broju mogli posjećivati kulturna i sportska dešavanja u drugim dijelovima Kantona. Izvršio bih i decentralizaciju kulturnog programa, kako bi njegovim uživaoci mogli biti i građani koji žive nešto dalje od centra.

Zalagao bi se i za povećanje ulaganja u moju općinu u skladu s njenim privrednim i ljudskim potencijalnom. Ilijaš npr. izvozi dvostruko više robe i dobara nego što uvozi. Takav trend treba dodatno pomoći planskim investiranjem Kantona.

Ovdje govorim konkretnije o Ilijašu, ali u mislima imam i druge općine s istim ili sličnim karakteristikama, kao što su Hadžići, Vogošća, Trnovo, a djelimično i Ilidža.

Radit ću i na prevazilaženju stereotipa koji vladaju na relaciji "centar" i "periferija" Kantona.

Kada se radi o pitanju mog eventualnog razloga za napuštanje SDA bit ću kratak i decidan. U SDA sam ušao bez materijalnog interesa. Iz politike ću najvjerojatnije izaći ako vidim da ne dajem doprinos za koji smatram da trenutno mogu dati. Onda stvar treba prepustiti drugima. Naša domovina je naše opće dobro, te ne smijemo postati robovi ega, nadmenosti i tako ugroziti napredak svih nas, a posebno budućnost naših potomaka.