Raković: Uskoro izdavanje građevinskih dozvola elektronskim putem

politicki.ba

U današnjim uslovima pandemije nova legislativa bi doprinijela smanjenju broja kontakata i mjesta prenosa virusa, e poslovanje omogućava ostvarivanje tih ciljeva.

Razgovarao: Amir Husrep



O prednostima elektonskog potpisa, osporavanju donošenja zakona od strane manjeg bh. entiteta, posljedicama neusvajanja zakona o elektronskom potpisu razgovarali smo sa Slavišom Rakovićem  ekspertom za bankarstvo.


Raković je ekonomski analitičar i predsjednik Odbora za privredu i finansije SDS-a.

 

Za politicki.ba Raković kaže da je politizacija glavni razlog neusvajanja jasnih direktiva koje dolaze iz EU, a za koje je odgovorna država Bosna i Hercegovina.

 

Zakonom iz 2006. predviđeno je postojanje Ureda za nadzor i akreditaciju pri Ministarstvu prometa i komunikacija BiH kao jedinstvenog supervizorskog tijela. Ured je postao funkcionalan tek početkom 2019 godine i tako je u međuvremenu Zakon zastario. Novi zakon u formi nacrta postoji i usvojilo ga je  Vijeće Ministara BiH u februaru 2019 godine. Međutim, nacrt zakona je oboren u maju 2020 u Predstavničkom domu Parlamenta BiH zbog nepostojanja entitetske većine iz RS-a. Vlasti Republike Srpske tvrde  da usvajanje novog zakona o e-identifikaciji uz postojanje jednog supervizorskog tijela (tj. Ureda za nadzor), predstavlja prenos nadležnosti. Podsjećanja radi Zakon je objavljen novembra 2006.   Šta se to promjenilo i zašto je sada prenos nadležnosti ako je ista garnitura na vlasti i danas?

 

- Mislim da je pitanje previše usko formulirano. Prije svega od 2006. godine do danas dogodilo se mnogo toga. Usvojeni su entitetski zakoni, a u više navrata su i dopunjavani, imamo i jedno verificirano certifikaciono tijelo, Halkom d.o.o, usluge e-uprave počele su nuditi i Uprava za indirektno oporezivanje i poreske uprave.

 

Dakle, dogodilo se da je, ne samo Zakon iz 2006. 'pregažen', nego je stvorena potpuno nova situacija. Uz sve to treba napomenuti da je formiranje nadzornog tijela po osnovu Zakona iz 2006. godine koji je potpuno neusklađen i nefunkcionalan u smislu evropskih direktiva čini kao suvišan politički potez.

 

U prijedlogu zakona, odnosno njegovom obrazloženju (misli se na novi iz 2019.) piše da njegova primjena ne zahtijeva angažiranje novih budžetskih sredstava.


Moram reći da je to jedna od tipičnih besmislica naših predlagača mnogih zakona i postavljam pitanje kako zamišljaju funkcioniranje tako "jakog" nadzornog tijela bez obimnih ulaganja?

 

Sve u svemu, život je pretekao zakonodavni proces i u smislu provedbe "starog" zakona i u smislu zakonodavne inicijative deceniju kasnije.

 

Zašto vlasti Republike Srpske osporavaju donošenje zakonodavstva o e-potpisu ako je to dio pravne stečevine EU i zahtjev je EU, a svi su se obavezali i deklarativno se zalažu za evropski put? Naime, u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske Unije i BiH rečeno je da će zemlja raditi na pripremi društva u cjelini za digitalno doba?

 

- Ja ne mogu tumačiti poziciju vlasti Republike Srpske autentično. No, sagledavajući sve što se do sada dogodilo na području i zakonodavstva i prakse, čini se da je predlagački proces ignorirao realnost i da je upravo zbog politizacije takva inicijativa došla u ćorsokak.

No, tu nema ništa tragično. Mnoštvo je važnih zakona na nivou BiH koji su neusklađeni sa pravnom tekovinom EU. U tom smislu entitetske vlasti ostvarile su prednost, da li zbog pritiska realnosti ili nadmetanja ili nečega trećeg ne bih mogao kvalificirati.

U svakom slučaju, pregledom situacije na terenu, može se konstatirati da je u postojećem regulatornom okviru proces digitalizacije zaživio.

Šta će značiti neusvajanje novog zakona za BiH u smislu digitalnog tržišta u regiji i između BiH i EU?

 

- Rekao bih da ne znači ništa dramatično. BiH će se suočiti sa vrijednovanjem svog regulatornog okvira u svim domenima kada je u pitanju pravna tekovina EU.

 

Kada se pogleda perspektiva pridruživanja BiH u EU i sa te strane ne treba biti nervozan, jer nismo čak ni kandidati za prijem, a kako stvari stoje i za kandidatski status će nam trebati barem nekoliko godina.

 

Dakle ništa nije dramatično. Najvažnije je da proces digitalizacije kontinuirano dobija zamah u regulatornim okvirima koji su bliski  evropskim. Kada dođe trenutak da se ta stvar ispregovara i konačno regulira, a u jednom razvijenijem okruženju, neće biti problema da se dogovore potrebni aranžmani.

 

Kakve su ekonomske koristi za BiH u uslovima postojanja elektronskog potpisa?

 

- Elektronski potpisi već postoje, ne baš u poželjnoj mjeri, ali jedan oblik e uprave je zaživio i mislim da je najbolje da o nesumnjivo pozitivnim efektima pitate privrednike.

 

U našoj zamršenoj birokratiji još se nismo riješili ni pečata, ni papira viška, a sada privrednici mogu barem poreze prijavljivati elektronski, a uskoro se očekuje i izdavanje građevinskih dozvola elektronskim putem.

 

Malo po malo dijapazon usluga se širi, a dinamika ipak zavisi od naših uobičajeno mentalnih i mentalitetskih ograničenja.

 

Prema istraživanju UN-a, BiH je na pretposljednjem mjestu u Evropi prema indeksu razvijenosti E-Uprave. Koje su prednosti koje bi usvajanje moderne legislative o elektronskoj identifikaciji donijelo?

 

Iskreno govoreći i sadašnja regulacija omogućava razvoj e usluga. Treba se upitati šta limitira razvoj.


To se prije svega ogleda u lošoj državnoj upravi, uobičajenoj sporosti i slabo razvijenom tržištu IKT. Kada to kažem prije svega mislim na jako slabe veze klijenta (državne uprave) i pružalaca usluga  kao i niskoj konkurenciji.

 

Šta bi značila nova legislativa mikro i malim preduzećima, a šta bankarstvu?

 

- Mikro i mala preduzeća bi sasvim izvjesno mogla razviti "paperless" poslovanje što bi značajno unaprijedilo njihovu sposobnost poslovanja i smanjilo razbacivanje resursa koje danas trpe zbog sveprisutne papirne birokratije.


Što se tiče bankarstva ono bi bilo u prilici da razvije još više E proizvoda naročito u segmentu kreditnih poslova. 

 

U današnjim  uslovima pandemije nova legislativa bi doprinijela smanjenju broja kontakata i mjesta prenosa virusa, e poslovanje omogućava ostvarivanje tih ciljeva.


Istraživanje rađeno na 178 zemalja pokazuje da su zemlje sa većim stepenom razvijenosti E-Uprave privukle veći iznos direktnih stranih ulaganja u periodu između 2003 i 2018 u odnosu na zemlje koje nemaju razvijene usluge E-Uprave. Šta reći za BiH, koja stalno priziva direktna strana ulaganja, a koliko zaista čini da stvori poslovno okruženje za njihovo privlačenje?

 

Poslovno okruženje u BiH nije baš stimulativno za strane direktne investicije.

 

No, tu treba razlikovati dva područja. Prvo je formalno, regulatorno koje koliko-toliko ima saobraznost sa poslovnim navikama stranih investitora.

 

Drugo područje je u sferi neformalnog koje je potpuno izvan tih navika, što je najbolje oličeno u mnogobrojnim izgovorima koje možete čuti i od privrednika i od političara: "Nismo mi Evropa".

 

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.