Životno putovanje Mirhete Omerović-Smajlović započnje kao sasvim tipična, bosanska priča. Rođena u selu nadomak Srebrenika, odrasla je uz svoje roditelje i sestru.
"Završila sam osnovnu školu u Dubokom Potoku, a srednju ekonomsku u Srebreniku. Oba su mi roditelja nezaposleni, s tim što je babo invalid.”, priča Mirha za politicki.ba. “Babu je rat potpuno promijenio. Teško je psihički obolio, odmah su mu dali otkaz, a nekoliko godina kasnije dobio je invalidsku penziju”, priča Mirha.
Uz bolesnog oca i majku koja se borila da ih prehrani, Mirha i
njena sedam godina starija sestra Fikreta izrasle su u vrijedne osobe. Radila
je kao dopresjednica Mreže vijeća učenika za cijelu Bosnu i Hercegovinu, a kao
aktivistica podržavala je rad i Asocijacije srednjoškolaca u BiH.
"Osim školskim obavezama u školi sam se posebno posvetila aktivizmu i već kao djevojčica istupala sam otvoreno i borila se za bolje. Taj trud su vazda nagrađivali raznim titulama pa sam u osnovnoj, a i srednjoj školi bila učenica generacije", kaže ona.
Kada je bila pri kraju srednje škole, počela je dobijati pozive s
fakulteta.
"Sa 17 godina sam završavala srednju školu i u potrazi za novim izazovima odlučila sam svoje više obrazovanje ipak steći na stranom univerzitetu. Kroz sav taj aktivizam spoznala sam da bosanski sistem nije za mene. Previše sam (bila) iskrena i nagla. Istina je i da sam bježala od mogućnosti da budem povrijeđena ili da se uništi taj djetinjasti polet koji živi u meni“, priča Mirha dalje. U tom periodu velikih odluka pomogla joj je njena sestra Fikreta, koja je do tada već osnovala svoju porodicu i nakon završenog fakulteta žurnalistike započela novi zivot i karijeru u Italiji. Nakon položenog prijemnog ispita iz matematike, Mirha biva primljena na diplomski studij Ekonomije i menadžmenta na Univerzitetu Ca´Foscari u Veneciji.
Cijeli program pohađala je na engleskom jeziku.
"Svaki početak je težak, ali moja sestra i zet pružili su mi dom i svu podršku koja mi je tada bila potrebna. Nije bilo jednostavno vozariti svaki dan po tri sahata do Venecije i nazad, ali vrijedilo se boriti“. Mirha ističe kako je u ovakvim životnim situacijama najvažnija podrška porodice i ljudi koji nas okružuju. „Meni je bio dovoljan vjetar u leđa što je moja majka vjerovala u mene i što mi je dopustila da se borim za svoje bolje sutra“, prisjeća se Mirha.
Nakon nekog perioda uspijeva dobiti posao
na pijaci.
“Radila sam od četvrtka do nedjelje po 12 sati za jednu firmu iz Austrije. Prodavala sam ljekovitu mentu prolaznicima. Bio je izazov raditi i pričati na italijanskom, ali sam se nekako snalazila jer je zarada bila fantastična! Pored toga, počela sam raditi i na fakultetu kao ispomoć statističkom odjelu”, priča nam Mirha.
Pošto je uspjela omogućiti svoju
finansijsku egzistenciju, Mirha se seli u Veneciju.
“Dobra stvar u svemu bila je da školarinu
nisam morala plaćati”, s olaksanjem govori. Po njenoj priči djeluje vrlo
jednostavno raditi četiri dana, a studirati tri u sedmici. Ali kada je ova
djevojka pronalazila vrijeme da uči?
“Učila sam gdje sam stizala. Nekad na
klupi dok sam imala pauzu na poslu, a često u vozu ili autu. Puno sam pamtila i
s predavanja”. Druga godina donijela je sa sobom veliko olakšanje, jer ju je italijanska
vlada nagradila sa duplom stipendijom.
„Dobila sam nekih 8.000 eura. Za mene je to bilo kao da sam dobila milijarde“, sjeća se Mirha.
Iako je otisla iz BiH, ona je nastavila aktivno promovirati našu zemlju i usavršavati svoje debatne i političke sposobnosti.
“Za mene je studij u inostranstvu trebao
biti samo jedna faza daleko od kuće. Bila sam ubijeđena da ću se na koncu
vratiti u BiH“, kaže Mirha. Učestvovala je na mnogobrojnim konferencijama u
Rusiji, Armeniji, Austriji, pa čak i u Ujednjenim nacijama u SAD. „Nakon druge
godine studija, tražila sam novi izazov. Drugačiji ljudi, kulture i okruženje
za mene predstavljaju sreću“.
Tako Mirha odlazi u Švedsku na razmjenu studenata, gdje je pola godine provela studirajući na Univerzitetu Linkoping. "Interesantno je da gdje god bih putovala, nailazila sam na naše ljude koji su radili na promociji Bosne i Hercegovine", ističe ona.
Prenosi i da je priču o njoj i njenoj sudbini objavio i Branko Tomić u svojoj knjizi „Švedskom Bosna probeharala“.
Nakon povratka iz Švedske, Mirha završava svoj diplomski studij i upisuje dupli magistarski program. "Ideja ovog programa jeste da studenti pohađaju jednu godinu studija u Italiji, a drugu u Njemačkoj. Naposlijetku, dobivaju se oba zvanja“, kaže Mirha. Tako je u roku od dvije godine završila studij Internacionalnog menadžmenta u Italiji i Međunarodne ekonomije i biznisa u Njemačkoj.
_xs.jpg)
