Vozeći se Romanijom magistralnom cestom prema Rogatici, mnogi bi promašili mali znak pored puta koji pokazuje skretanje za Novoseoce, selo nedaleko od Sokoca. Dok skrećemo prema ulazu u selo, asfalt ostaje iza nas, a put postaje uži i neravan. S obje strane sela nekoliko kuća, džamija i prekoputa nje mezarje, piše Radio Sarajevo.
U selu skoro da nema nikoga. Tišinu razbija razgovor ekipe Detektora sa sagovornicom Munibom Čolić, koja se, hodajući ispred nas, prisjeća dolaska u Novoseoce na početku rata. Muniba je 12. jula 1992. sa suprugom Nezimom i troje djece došla u Novoseoce iz obližnjeg sela Kovanj, gdje su živjeli. Novoseoci su, kaže, njeno rodno selo, a tog julskog dana je padala kiša.
"Bili smo mokri do pasa", prepričava nam Muniba dolazak u Novoseoce.
U selu su tada živjeli uglavnom Bošnjaci. Muniba nam priča kako je 27. jula oduzeto oružje od mještana, te je traženo da se potpiše lojalnost srpskoj strani.
"Ljudi su morali potpisati, nisu imali drugog izbora", kaže Muniba.
