Nova izborna tehnologija trebala bi pokazati kako građani glasaju, ali i koliko ih zaista izlazi na birališta. Za jedne je to dugo očekivani korak prema uređenijem i transparentnijem sistemu, dok drugi strahuju da bi nepoznanice oko rada novih uređaja mogle proizvesti još veće nepovjerenje. U pozadini svega ostaje jedno pitanje šta će novi sistem pokazati kada izbori zaista počnu?
Među najglasnijim kritičarima su HDZ BiH i SNSD. Njihovi predstavnici upozoravaju na mogućnost zloupotrebe tehnologije i takozvanog „digitalnog izbornog inženjeringa“, dok zagovornici reforme tvrde da upravo savremeni sistemi mogu suziti prostor za izborne manipulacije koje godinama opterećuju politički život u BiH.
Riječ je o promjeni koja bi, osim načina provođenja izbora, mogla donijeti i preciznije podatke o izlaznosti birača. Identifikacija putem otiska prsta trebala bi otežati višestruko glasanje i zloupotrebe identiteta, dok bi skeneri trebali ubrzati obradu i prijenos podataka.
Špirić: Avantura zvana nove tehnologije
Politički otpor posebno je izražen u SNSD-u. Nikola Špirić, potpredsjednik ove stranke, tvrdi da uvođenje novih uređaja neće nužno značiti i veće povjerenje u izborni proces.
„Komplikovanim načinom glasanja i izmjenama upitnim sa aspekta zakonitosti oni uvode sumnju da preko skenera pogoduju onima koji nikada ne pobjeđuju na izborima. Avantura zvana nove tehnologije samo će dodatno zakomplikovati stanje nakon izbora i to zahvaljujući CIK-u koji očigledno ne zna šta radi.“
Sličan ton ranije je koristio i lider SNSD-a Milorad Dodik, koji je kritikovao način na koji se izborna reforma provodi i tvrdio da bi predstojeći izbori mogli postati svojevrsni „naučno-obrazovni poduhvat“.
Za kritičare sistema, međutim, upravo je pitanje kontrole nad biračkim procesom ključno. Novinar i kolumnista Dragan Bursać smatra da bi tehnologija mogla pokazati ono što je godinama bilo teško precizno utvrditi.
„Šta ako se ispostavi da SNSD ovih glasača ima više nego, hipotetički, Srba? Šta ako se ispostavi , a uporno se ispostavlja, da je glasača više nego stanovnika pa sve zajedno i sa dijasporom, i onima koji su prijavljeni a nisu tu? Šta ako imamo viška ljudi na papiru a manjka ljudi na terenu? Bugarski vozovi, glasanje mrtvih, famoznih pola sata prije i nakon zatvaranja biračkih mjesta postaju prošlost i to je ono čega se plaše oni skloni manipulacijama.“
Njegova tvrdnja pokreće šire pitanje, da li politički otpor tehnologiji proizlazi iz straha od tehničkih problema ili iz mogućnosti da preciznija kontrola biračkog procesa promijeni sliku o stvarnoj izbornoj snazi pojedinih stranaka?
„Ovog puta broji mašina“
Politolog i vanredni profesor na Univerzitetu u Sarajevu dr. sc. Adis Arapović smatra da bi jedna od najvažnijih promjena mogla biti upravo smanjenje prostora za subjektivni utjecaj ljudi koji učestvuju u procesu brojanja.
„Birački odbori ili članovi biračkih odbora više neće biti brojači listića. Davno je Staljin još rekao , manje je bitno kako narod glasa dok imaš kontrolu nad onim ko broji. Ovog puta broji mašina.“
Posebnu pažnju privlači i biometrijska identifikacija birača. Emir Zlatar, sekretar Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), smatra da upravo otisak prsta predstavlja jednu od najvažnijih novina.
„Valjda ne mogu iznijeti čovjeka iz groba ili ga donijetu odnekud pa da taj otisak prsta stave. Svi oni koji se opiru očigledno ne žele da stvarni glas čovjeka koji izađe na izbore bude proslijeđen CIK-u kao relevantan.“
