Iako je odluka donijela oštre kritike iz Vašingtona i Tel Aviva, ona nije nastala iz vakuuma. Macron ju je, prema svemu sudeći, planirao mjesecima, koristeći je kao sredstvo političkog pritiska, ali i moralni odgovor na sve intenzivniju krizu u Gazi.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron izazvao je potres u međunarodnoj zajednici najavom da će Francuska u septembru priznati Palestinu kao nezavisnu državu, čime će postati prva zapadna stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a koja se odlučila na ovaj potez.
Iako je odluka donijela oštre kritike iz Vašingtona i Tel Aviva, ona nije nastala iz vakuuma. Macron ju je, prema svemu sudeći, planirao mjesecima, koristeći je kao sredstvo političkog pritiska, ali i moralni odgovor na sve intenzivniju krizu u Gazi.
Francuski predsjednik, koji se posljednjih godina pokušava profilirati kao nezavisni globalni akter, očigledno je izgubio strpljenje s međunarodnim status quoom u izraelsko-palestinskom sukobu. Nakon što je u aprilu posjetio egipatski grad Al-Arish, suočivši se s dramatičnim humanitarnim razaranjima uz granicu s Gazom, vratio se u Pariz sa jasnijom strategijom i odlučnošću da djeluje.
Macron je u dogovoru sa Saudijskom Arabijom pokušao orkestrirati širi diplomatski front unutar G7, pozivajući Ujedinjeno Kraljevstvo i Kanadu da mu se pridruže u priznavanju palestinske državnosti. Međutim, diplomatski otpor Londona i Ottawe – potaknut strahom od pogoršanja odnosa sa SAD-om – ostavio je Francusku samu na sceni. Unatoč tome, Macron je odlučio da ne čeka konsenzus. Prema izjavama francuskih diplomata, Pariz više nije mogao pasivno posmatrati dok se stanje na terenu pogoršava, a izraelska politika postaje sve agresivnija.
“Ovo je trenutak kada simbolika ima težinu, jer signalizira duboku frustraciju postojećim mehanizmima mirovnog procesa”, izjavio je jedan visoki francuski zvaničnik.
Macronova odluka dolazi u trenutku kada izraelski Knesset razmatra korake koji bi mogli voditi ka de facto aneksiji dijelova Zapadne obale. U Parizu su procijenili da je vrijeme za političku kontratežu – ne samo kao čin solidarnosti s Palestincima, već i kao pokušaj rebalansiranja narativa na međunarodnoj sceni, koji se sve više lomi isključivo između američkog i izraelskog interesa.
Na domaćem terenu, Macron se suočava s rastućim pritiscima iz obje strane političkog spektra. S jedne strane, sve veći broj francuskih građana izražava solidarnost s palestinskim narodom, posebno usred sve brutalnijih izvještaja iz Gaze. S druge strane, opozicija i pojedine zajednice optužuju predsjednika da ugrožava odnose s Izraelom i podriva stabilnost u zemlji, koja ima i najveću muslimansku i najveću jevrejsku zajednicu u Evropi.
Sjedinjene Američke Države, najbliži saveznik Izraela, jasno su stavile do znanja da se protive francuskoj inicijativi. Bivši američki predsjednik Donald Trump nazvao je Macronovu odluku “beznačajnom”, iako je dodao da je Macron “dobar momak”. Zvanični Washington još uvijek nije izdao konačnu izjavu, ali izvori iz State Departmenta govore o “dubokoj zabrinutosti zbog francuskog unilateralnog djelovanja”.
Iako je simbolično priznanje daleko od stvaranja funkcionalne palestinske države, ono ima potencijal da redefiniše diplomatske koordinate Bliskog istoka. Neki analitičari tvrde da Macron koristi ovaj potez kako bi izvršio pritisak na Palestinsku upravu, tražeći političke i sigurnosne reforme u zamjenu za priznanje. Također, pokušava motivirati arapske zemlje da pruže stabilizacione snage i marginalizuju utjecaj Hamasa.
“Macron nije samo prepoznao potrebu za promjenom paradigme – on ju je odlučio pokrenuti”, kaže Rym Momtaz, analitičarka iz Carnegie Europe. “On pokušava zamijeniti pasivno posmatranje konkretnim djelovanjem.”
No, kritičari upozoravaju da priznanje, bez paralelnog pritiska na Izrael i bez garancija o zaustavljanju daljnjih vojnih operacija, može imati ograničen domet. “Šta znači priznati državu, a zatim nijemo gledati kako se ona pretvara u ruševine?”, pita Amjad Iraqi iz Međunarodne krizne grupe.
Unatoč pokušajima izraelske diplomacije da zaustavi ovaj francuski kurs – uključujući prijetnje smanjenjem obavještajne saradnje i najavama moguće aneksije – Pariz je procijenio da Netanyahu ionako djeluje unilateralno, bez obzira na stavove evropskih partnera.
Sljedeći važan trenutak bit će septembarska Opća skupština UN-a, gdje će Macron, kako je najavljeno, održati govor u kojem će formalizirati priznanje Palestine. U međuvremenu, u ponedjeljak i utorak, održat će se pripremni ministarski sastanak u Parizu, dok se za jesen planira samit na kojem će lideri iz Evrope i Bliskog istoka raspravljati o konkretnoj implementaciji rješenja o dvije države.
U konačnici, Macron ne traži konsenzus nego prekretnicu. Njegova odluka da sam zakorači u osjetljivo diplomatsko minsko polje mogla bi ga politički koštati – ali istovremeno pokazuje da je spreman riskirati kako bi resetirao globalni pristup najdugotrajnijem neriješenom sukobu na svijetu.
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.
