ZDK odobrio 2,38 miliona KM podrške registrovanim farmama goveda
Početna/Vijesti/BiH
BiH

Zašto Balkan nestaje: Ključni uzroci krize, egzodusa i negativnog prirodnog priraštaja

Redakcija Mostar

Kada je riječ o demografskom razvoju, mediji i drugdje u jugoistočnoj Evropi zauzimaju alarmantan ton.

„Ove godine najmanje beba u novijoj istoriji Srbije!”, glasio je nedavno naslov u srpskom tabloidu Blic. Sve je manje novorođenčadi, a sve više starijih ljudi, navodi list. Istovremeno, prosječni životni vijek pada. Godine 2024. u Srbiji je iznosio samo 76 godina – oko pet manje od prosjeka Evropske unije.

Srbija, može se zaključiti, ima velike probleme na oba kraja individualnog demografskog ciklusa — na njegovom početku (rođenje) i na kraju (smrt). A ni između situacija nije dobra: snažno iseljavanje ubrzava pad broja stanovnika i starenje stanovništva. Oko toga su se srpski mediji iznimno složili sa susjedima, piše za DW prof. dr. Ulf Brunnbauer.

Kada je riječ o demografskom razvoju, mediji i drugdje u jugoistočnoj Evropi zauzimaju alarmantan ton: „Cijela Hrvatska bit će na leđima starih ljudi”, „Demografska kriza u Bugarskoj može prerasti u demografsku katastrofu”, „Pad broja stanovnika Rumunije zvoni na uzbunu” – primjeri su medijskih naslova iz drugih zemalja. Kada se objavljuju novi rezultati popisa stanovništva mediji, stručnjaci i političari razmeću se apokaliptičnim prognozama.

Prognoze doista pokazuju da će sve zemlje jugoistočne Evrope u sljedećim decenijama imati znatan pad broja stanovnika. No, nezavisno o tome hoće li se ta predviđanja ostvariti, postavlja se pitanje ne doprinosi li taj oštar diskurs samom problemu, umjesto njegovom rješenju.

Sigurno je da nigdje drugdje u Evropi – osim u baltičkim državama i ratom pogođenoj Ukrajini – broj stanovnika ne pada tako brzo kao na jugoistoku kontinenta. Godine 1990. u regiji (od Slovenije na sjeveru do Grčke na jugu) živjelo je oko 62 miliona ljudi, a danas ih je 53 miliona.


Oglas

Bugarska je, naprimjer, krajem komunističke vladavine imala gotovo devet miliona stanovnika. Danas ih ima manje od sedam, a prema Ujedinjenim narodima do 2050. godine u zemlji će ostati samo oko pet miliona ljudi. Razlozi su jednostavni: svake godine umire više ljudi nego što se rađa — i to već godinama. Osim toga, iz regije odlazi mnogo više ljudi nego što su u nju doseljava, iako se tu polako vidi promjena. Posljedica: stanovništvo je u prosjeku sve starije.

Većina odbacuje useljavanje

Nije stoga čudo što u stanovništvu postoje demografski strahovi. Prema anketi iz 2025. (provedenoj u sklopu istraživačkog projekta kojim autor rukovodi), tri četvrtine ispitanika u Bugarskoj, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji izrazilo je veliku zabrinutost zbog starenja stanovništva, posebno jer smatraju da su socijalne usluge koje pruža država nedovoljne.

U Bugarskoj je dvije trećine ispitanih vjerovalo da su stariji ljudi u doba državnog socijalizma živjeli bolje nego danas. No, dok su brige zbog pada broja stanovnika široko rasprostranjene, najjednostavniju protumjeru – useljavanje – većina jasno odbacuje, što pokazuje ista anketa.

Šta radi politika?

Svaka temeljna promjena u demografskoj dinamici predstavlja izazov na koji politika mora reagirati. Doista, vlade u regiji vide demografsku budućnost kao veliki problem. Hrvatski premijer Andrej Plenković, naprimjer, naziva ju „pitanjem opstanka“ za Hrvatsku. Od 2024. njegova vlada ima čak i posebno Ministarstvo demografije i useljeništva. Nadležni ministar, član desno-nacionalističkog Domovinskog pokreta (DP), pod pojmom useljavanja podrazumijeva povratak etničkih Hrvata i njihovih potomaka.

I drugdje državne institucije prate demografski razvoj, naprimjer u Srbiji Ministarstvo za brigu o porodici i demografiji. Glavno sredstvo su – djelimično i izdašni – finansijski poticaji za rađanje djece, uz retoriku koja rađanje djece prikazuje kao patriotsku dužnost. Do sada se taj pronatalizam pokazao uglavnom neefikasnim. Istorijsko iskustvo je, uostalom, pokazalo da nije moglo biti drukčije – komunističke države prije pola stoljeća već su jednom doživjele neuspjeh sa sličnim pokušajima.

Finansijski poticaji nisu dovoljni

Finansijski poticaji ne mogu poništiti kulturne promjene niti ukloniti strukturne probleme koji potiču snažno iseljavanje mladih. Istraživanja pokazuju da, osim viših plaća u zapadnoj Evropi, presudnu ulogu imaju raširena korupcija, nepotizam i besperspektivnost. Stariji ostaju.

Vlade bi se mogle usredotočiti na omogućavanje duljeg i zdravijeg života građana, ali to se teže „prodaje“ javnosti od, recimo, novčane nagrade za rođenje djeteta.

Potrebna promjena politike i stava

Kad je riječ o padu broja stanovnika, pogled izvan regije nudi mogući odgovor: dok sve zemlje jugoistočne Evrope očekuju daljnji pad, za neke države EU-a – uprkos niskoj stopi nataliteta – predviđa se rast, naprimjer za susjednu Austriju, i to za 16 posto do 2050. Razlog: useljavanje. No, kao što pokazuje spomenuta anketa, u jugoistočnoj Evropi za to nedostaje društvenog prihvaćanja – još više nego u samoj Austriji. Pogotovo kad su novi stanovnici drukčijeg izgleda od domaćih.

Pitanje je koliko dugo se to može održati u atmosferi u kojoj političari i mediji slikaju izumiranje nacije, a ljudi svjedoče pražnjenju cijelih područja. Bez promjene politike i stavova demografski začarani krug se neće moći prekinuti: što više pada broj stanovnika, to su strahovi za budućnost veći. A upravo bi za ostanak ljudi i prihvaćanje doseljenika bila potrebna – nada.

No useljavanje nije jedino sredstvo za suočavanje s demografskim izazovima: zemlje jugoistočne Evrope imaju niske stope zaposlenosti, dakle velik neiskorišten domaći potencijal radne snage. Vlade bi mogle nastojati i poboljšati ispodprosječni životni vijek, kako bi ljudi duže i zdravije starjeli – i time duže radili. Ništa od toga nije viša matematika, ali potrebna je politika usmjerena na poboljšanje stvarnih životnih uvjeta, a ne na praznu retoriku i klijentelizam.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.