"Za Vučića će biti loše vijesti ako se (Biden i evropske države) koordiniraju u vršenju pritiska na njega da prizna Kosovo bez nuđenja bilo kakvih ustupaka koje može prodati svojoj domaćoj izbornoj jedinici", rekao je Vuk Vuksanović iz Misije za vanjsku politiku Londonske škole ekonomije.
Posljedice
američkih izbora 8. novembra 2016. godine su bile velike.
Mnoge
emotivne reakcije širom svijeta varirale su između bijesa i poricanja.
Osjećaj radosti
Ali u
Beogradu je srpska politička elita osjećala radost zbog pobjede Donalda Trumpa.
„Dogodilo
se nezamislivo“, rekao je, za Euronews, Jasmin Mujanović, politikolog i
suvoditelj podcasta Sarajevo Calling.
„Izabran
je predsjednik koji je bio nacionalist, šovinist i ksenofob. Djelovao je na
platformi koja je željela uništiti američku vanjsku politiku. Zaista su pomislili
da je Donald idealan čovjek kojem bi se trebali prikloniti“, izjavio je
Mujanović.
Četiri
godine kasnije, 4. septembra 2020. godine, to očekivanje se isplatilo.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je bio u Bijeloj kući na potpisivanju sporazuma
sa kosovskim premijerom Avdullahom Hotijem. Dogovor će omogućiti obnavljanje
ekonomskih veza između dvije države koje su 1998. godine ratovale,
zaustavljajući tjeranje Srbije da prizna Kosovo, koje je proglasilo nezavisnost
2008. godine.
To je
bila pobjeda za Beograd, na koji se dvije decenije vršio pritisak da prihvati
nezavisnost Kosova. Ovo je od Srbije zahtijevala i Evropska unija. Trump i
njegov izaslanik Richard Grenell nisu tražili od Vučića da to uradi.
Veoma
bitni sporovi oko sjevernih teritorija sa većinskim srpskim stanovništvom na
Kosovu također nisu bili dio dogovora.
U jednom
momentu u toku pres-konferencije između Trumpa, Grenella, Vučića i Hotija,
američki predsjednik je počeo sa Vučićem razgovarati o srpskoj teniskoj zvijezi
Novaku Đokoviću, a zatim i o broju Srba u američkoj košarkaškoj ligi.
„Svi su
vaše visine“, rekao je Trump okrećući se prema Vučiću, „možda čak i malo viši“.
Koliko
god čitava situacija bila bizarna, ipak je to bio sastanak u Bijeloj kući i onaj
na kojem je Srbija naporno radila. Beograd je od 2016. godine pokušavao pronaći
veze, „ganjajući“ Trumpovu pratnju u Vašingtonu. Iako nije imalu političku ili
bilo kakvu profesionalnu pozadinu, treba spomenuti i da je Tiffany Trump,
najmlađa predsjednikova kćerka, posjetila Beograd 2019. godine na proljetnom
raspustu.
Dodik otišao predaleko
Naravno
da je 3. novembra, uoči izbora, Vučić otvoreno navijao za Trumpa. Njegov
saveznik i lider bosanskih Srba, Milorad Dodik, je otišao još dalje i nazvao
Bidena mrziteljem Srba i pozvao Srbe koji žive u Americi da glasaju za Trumpa.
Bidenova
pobjeda je udarac za Vučića.
Vučić je
2014. godine bio premijer Srbije. 2017. godine je izabran za predsjednika,
kandidirajući se na populističkoj platformi koja je podrazumijela posvećenost
pristupanju Evropi. Kao lider, kontaktirao je i Brisel i Moskvu, posjetio rusku
prijestolnicu i razgovarao sa Vladimirom Putinom i obećao da Srbija nikada neće
pristati na sankcije Rusiji.
Kritičari
kažu da je Srbija pod Vučićem postala autokratična. Sloboda štampe je znantno
opala, a fizički napadi na političke protivnike su se povećali. Napad na lidera
Stranke slobode i pravde (SSP) Borka Stefanovića je u Beogradu izazvao najveće
proteste od pada Slobodana Miloševića.
U junu
2020. godine, opozicione stranke su bojkotirvale izbore zbog zabrinutosti oko
toga hoće li glasanje biti slobodno i pošteno, posebno s obzirom na pandemiju.
Kao rezultat toga, Vučićeva Srpska napredna stranka (SNS) osvojila je 188 od
250 mjesta u parlamentu.
Pod
pritiskom EU, Vučić se obavezao da će održati nove parlamentarne izbore do
aprila 2022. godine.
Vučić je
nekoliko puta javno izjavio da više ne vjeruje u desničarske ideologije svoje
mladosti, uključujući koncept „velike Srbije“ koji bi obuhvatao sjever Kosova,
dijelove Hrvatske, Crne Gore i Republike Srpske.
Međutim,
njegove komšije mu baš i ne vjeruju.
Nakon što
je prosrpska opozicija došla na vlast u Crnoj Gori u augustu 2020. godine,
crnogorski predsjednik Milo Đukanović optužio je Vučića za manipulaciju svađom
oko imovine Srpske pravoslavne crkve kako bi podstakao pokret koji je srušio
njegovu vladu.
Zvanična
politika Beograda, a koju su čak i slijepi mogli vidjeti, bila je pokušaj
stvaranja atmosfere u kojoj će Crna Gora postati dio srpskog svijeta",
rekao je Đukanović.
Pozicija Bosne
Izborom Bidena,
predsjednik koji vjerovatno Bosnu ne bi znao pronaći na karti je zamijenjen
onim koji je bio izravno umiješan u okončanje ratova u Bosni i kao senator podržao
bombardiranje Srbije 1999. godine koje je dovelo do okončanja sukoba na Kosovu.
I Sarajevo i Priština simpatiziraju Bidena.
"Ni jedan
američki predsjednik nije bio toliko dobro upoznat sa našom regijom kao što je
to Biden. U tom smislu je loše biti Aleksandar Vučić“, izjavio je Mujanović.
"Za
Vučića će biti loše vijesti ako se (Biden i evropske države) koordiniraju u
vršenju pritiska na njega da prizna Kosovo bez nuđenja bilo kakvih ustupaka
koje može prodati svojoj domaćoj izbornoj jedinici", rekao je Vuk Vuksanović
iz Misije za vanjsku politiku Londonske škole ekonomije.
„Vučić može
glumiti autoritet na zapadnom Balkanu, jer je čitav region takav, marginalan je
i siromašan, a Srbija je „veliki pas“, ali ne i ekonomski. Njena ekonomija je manja
od Slovenije i Hrvatske. U tom smislu, i najmanje Vučićevo odstupanje od
Amerikanaca, a kamoli od Evropljana, bi imalo ozbiljne posljedice”, izjavio je
Mujanović.