Wolfgang Schäuble je preminuo. Pozornicu je napustila politička institucija. Otišao je strasni političar, prodoran i s protestantskim osjećajem dužnosti. Čovjek koji nikada nije dozvolio da ga uzdrmaju porazi i udarci sudbine.
Wolfgang Schäuble, rođen 18. septembra 1942. godine, bio je nešto poput otjelotvorenja političke istorije Njemačke – prvo Zapadne, a zatim i cijele zemlje. Političar Hrišćansko-demokratske unije (CDU) bez prekida je bio poslanik u Bundestagu od 1972. godine. To je rekord. Za oko 150 godina nacionalne parlamentarne istorije Njemačke to niko prije njega nije postigao.
Za Schäublea je život bez politike bio nezamisliv. „Ja sam poslanik iz strasti", više puta je priznao. Upitan u jednom intervjuu kakav je osjećaj pola vijeka oblikovati politiku u Bundestagu, Schäuble je – vjerovatno s nestašnim osmijehom, blistavim očima i vjerovatno sa primijesom intelektualne ironije tipičnom za njega - odgovorio: „Po tome se vidi koliko politika može da bude zabavna."
„Život je nada"
Dvije prekretnice oblikovale su politički i privatni život čovjeka iz Badena: pokušaj ubistva 1990. koji ga je primorao da živi u invalidskim kolicima. Deset godina kasnije morao je da se odrekne partijskog vođstva CDU, a sa njim i mogućnosti da jednog dana postane kancelar.
Sin lokalnog političara CDU iz Frajburga, studirao je ekonomiju i postao advokat sa doktoratom. Helmut Kol, novoizabrani kancelar, pozvao ga je 1984. u tadašnje sjedište vlade u Bonu. Postao je šef kancelarskog kabineta, a time i organizator vlasti. Niko više nije mogao da ga mimoiđe.
Schäuble je 1989. postao ministar unutrašnjih poslova, a onda ga je jedan pogodan trenutak katapultirao u centar pažnje: nakon pada Berlinskog zida, odigrao je ključnu ulogu u pregovorima o sporazumu o ujedinjenju između SR Njemačke i DDR-a.
Samo nekoliko nedelja kasnije, 12. oktobra 1990, na predizbornom mitingu jedan psihički bolesnik pucao je u Schäublea i teško ga ranio. Otada je bio u invalidskim kolicima, paralizovan od trećeg grudnog pršljena naniže. Odustajanje? To za njega nije opcija. I nije se dugo dvoumio. Rekao je sebi: „Ne mogu to da promijenim, ali dok živim – živim." Šest nedelja nakon napada, sjedeći u invalidskim kolicima, održao je svoju prvu konferenciju za novinare.
U vrtlogu afere ilegalnih donacija CDU
Wolfgang Schäuble je 1998. postao predsjedavajući CDU. Kancelar Helmut Kol više puta je naglašavao da bi volio da Schäuble bude njegov nasljednik – da bude kancelar. Ispalo je, međutim, drugačije.
Krajem 1999. saznalo se da je u vrijeme kancelara Helmuta Kola bilo ilegalnih partijskih donacija CDU i tajnih računa u bankama. Samo nekoliko nedelja kasnije, Schäuble je priznao da je za CDU od jednog trgovca oružjem primio kofer sa 100.000 njemačkih maraka. Podnio je ostavku na mjesto lidera stranke. Bio je to „snažan udarac", rekao je Schäuble u jednom intervjuu.
