18. mart je bio još jedna prekretnica na putu Ukrajine ka članstvu u Evropsku uniju.
Treći za samo tri sedmice, piše Evropejska Pravda, jedan od vodećih ukrajinskih medija.
Prisjetite se prethodna dva, navodi se dalje u tekstu.
Ukrajina je 28. februara podnijela zahtjev za pridruživanje Evropskoj uniji, čime je prekršila standardna pravila i procedure EU. Već tada je EuroPravda objasnila da je to bio pravi korak, uprkos činjenici da je na našoj zemlji rat. Drugi ključni datum bio je 11. mart, kada je na samitu EU usvojena politička odluka o "zelenom svjetlu" za ukrajinsku aplikaciju.
Međutim, ostalo je nejasno koliko će trajati razmatranje ukrajinske aplikacije, jer su na samitu čule i izjave čelnika EU da se proces ne može ubrzati. A za Ukrajinu je vrijeme veoma važno.
18. marta smo savladali i ovu etapu. Pregovori između predsjednika Ukrajine i Evropske komisije završeni su dogovorom o "brzoj stazi" - ubrzanom putu koji će se koristiti prvi put u novijoj historiji proširenja EU. Prema procjenama iz Brisela, to bi za nekoliko mjeseci trebalo dovesti do pozitivnog zaključka EK o spremnosti Ukrajine za status kandidata, piše EuroPravda.
U tekstu se dalje objašnjava koji bi trebali biti naredni koraci koje bi Ukrajinu trebali dovesti do članstva u EU, razmatra dostupne opcije, kao i izazove na tom putu.
Skriveno ubrzanje
"Evropski put Ukrajine je počeo" - tako ambicioznu, ali nejasnu izjavu dala je u petak predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen nakon video sastanka s predsjednikom Zelenskim.
Zelenski je, sa svoje strane, dodao detalje i najavio odgovor da za nekoliko mjeseci dobije, a zamjenik šefa kabineta predsjednika Ihor Zhovkva uvjeravao je da se radi o ubrzanoj proceduri.
Kako to može biti?
Uostalom, svi smo čuli da se na samitu EU u Versaju 10. marta nekoliko lidera EU (uključujući francuskog predsjednika Macrona i holandskog premijera Ruttea) izjasnilo protiv "ubrzane procedure" za Ukrajinu. A važno je i mišljenje lidera EU, jer se sve političke odluke u procesu pristupanja donose samo konsenzusom.
Međutim, zapravo postoji nekoliko načina za "skriveno ubrzanje".
Činjenica je da je nekoliko faza kretanja ka članstvu "uslovno obavezno". Oni nisu navedeni ni u jednom zakonodavstvu EU i provode se isključivo po tradiciji. A najvažnije je da nigde nije preciziran obim njihove implementacije.
To znači da se oni mogu ubrzati bez kršenja uputstava evropskih lidera.
Da bismo saznali gdje tačno ima mjesta za takvo ubrzanje, prvo moramo razumjeti, kakav je to postupak "u uobičajenom načinu rada"?
Različita iskustva
Na primjer, iskustvo Poljske više nije važno, jer su se 1990-ih i zakonodavstvo EU, nivo integracije unutar Unije i „tradicije procesa“ značajno razlikovali. Dakle, u nastavku su pravila koja su važila za one države koje trenutno idu ovim putem (zemlje kandidati zapadnog Balkana) ili su ga nedavno slijedile (Hrvatska, Island).
Za njih je procedura - od trenutka prijave do punopravnog članstva - sljedeća:
1) država podnese zahtjev za članstvo u EU;
2) predstavnici država članica saglasni su da otpočnu ispitivanje prijave i upute Evropsku komisiju da provjeri da li podnosilac zahtjeva ispunjava potrebne kriterijume;
3) Evropska komisija izrađuje i šalje ovom podnosiocu pojedinačni „upitnik“ sa pitanjima o stanju stvari u zemlji podnosiocu zahtjeva;
4) nakon par mjeseci (ili i duže) država daje odgovore na ova pitanja;
5) razmatranje odgovora na upitnik traje nekoliko mjeseci, a može i duže (objasnit ćemo zašto su sve faze tako duge), a ako sve prođe kako treba, Evropska komisija zaključuje da država može biti kandidat za članstvo i sposobna je reformirati i promijeniti svoje zakonodavstvo do nivoa potrebnog za pristupanje EU;
6) Evropsko vijeće priznaje državu kandidata i odlučuje o otvaranju pristupnih pregovora;
7) počinju dugi pregovori o 33 poglavlja Ugovora o pristupanju EU; njihova svrha je usklađivanje zakonodavstva i prakse zemlje kandidata sa evropskim kako bi se omogućio rad na zajedničkom tržištu;
8) pošto su pregovori pod kontrolom država članica, zatvaranje svakog narednog pregovaračkog poglavlja mora biti odobreno konsenzusom;
9) nakon uspješnog završetka pregovora, Evropsko vijeće konsenzusom se saglasi o pristupanju zemlje EU, utvrđuje datum pristupanja i prolazi sve potrebne pravne procedure. Država kandidat postaje članica EU.
Kao što vidite, mi smo na samom početku puta.
Ali upravo sada, u ovoj fazi, postoji prostor za ubrzanje. Uostalom, tačke 3, 4 i 5 ove liste, koje su za nas sljedeće, samo su uvrštene u listu „tradicionalnih, nereguliranih zakonom“. Štaviše, prema EuroPravdi, na njih se odnosi obećanje von der Leyen da će ubrzati proces.
Đavo je u detaljima
Pravno, da bi započela pristupne pregovore, EU mora osigurati da zemlja kandidat bude, prvo, evropska (ovdje je dovoljno jednostavno otvoriti mapu) i drugo, da je općenito demokratska, poštuje osnovna prava i slobode i ne diskriminira manjine. Ukratko, ispovijeda i brani evropske vrijednosti.
Ovo posljednje također ne ostavlja sumnje u Ukrajinu. Riječ generalno ovdje nije slučajna, bitna je, jer je u fazi primjene sasvim normalno imati određene nedostatke u radu demokratskih institucija. Ovo je proces pregovora o članstvu (i evropskih integracija uopće), da bi Ukrajina trebala biti u stanju unaprediti ove institucije do trenutka pristupanja, kao što je slučaj sa svim kandidatima.
Međutim, po tradiciji, prije dodjele statusa kandidata, Evropska komisija vrši provjeru ne samo "demokratije".
