"17. jun je bio veoma dobar dan za sve one u Ukrajini kojima je stalo do evropskih integracija i reformi. Na tom planu Ukrajina je pobijedila: Evropska komisija je potvrdila da naša zemlja zaslužuje status kandidata za članstvo u EU", piše Evropejska pravda u dužoj analizi.
"Trenutno ukrajinske vlasti javno reagiraju pozitivno na ovu odluku. Ali ako samit EU to odobri kako je planirano, nekima se to neće svidjeti. Štaviše, i vlast i opozicija mogu biti nezadovoljni.
S druge strane, za društvo, za pristalice reformi i za one koji žele da se implementiraju evropska pravila u Ukrajini, ova odluka je čak i bolja od očekivane.
Uostalom, u isto vrijeme kada je status kandidata odobren, Brisel je tražio reforme u Kijevu, dajući listu od sedam stavki. Među njima su i one koje je vlast dugo izbjegavala, čak i po cijenu sukoba sa zapadnim partnerima. Međutim, na listi se nalaze i reforme koje će njihove prethodnike učiniti nesretnim.
Ali pravni detalji – kako su ovi zahtjevi EU uokvireni – nisu ništa manje zanimljivi. Ukrajinske vlasti ih trenutno ne pominju. U međuvremenu, oni mogu postati "nuklearno oružje" u unapređenju reformi u Ukrajini. Do sada je EU koristila takvu šemu samo jednom - kada je izvršila pritisak na Kijev da završi reforme za bezvizni režim.
"Zahvalni smo evropskim poreskim obveznicima koji su pomogli da se provedu reforme u našoj zemlji, i uprkos ovoj tužnoj vijesti, vjerujemo da je gruzijski narod dio evropske porodice." Otprilike tako su zvučale izjave mnogih gruzijskih novinara koji su u petak govorili na brifinzima Evropske komisije.
Činjenica je da je od tri države koje su podnijele zahtjev za ulazak u EU, Gruzija jedina kojoj je odbijen status kandidata.
Ali zanimljivo je da se nijedan od onih novinara koji su izrazili žaljenje zbog takve odluke Evropske komisije nije složio s njom. Tu se zaista nije imalo šta zamjeriti - sadašnja gruzijska vlada učinila je sve da pokvari odnose s Briselom i državama članicama (a tome je doprinijela i opozicija).
I iako je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen pokušala uvjeriti Gruzijce da se trebaju radovati čak i "priznavanju gruzijske evropske perspektive", tekst zaključka Komisije bio je poražavajući. Dovoljno je pročitati listu uslova koje Tbilisi mora ispuniti da bi nastavio pregovore o kandidaturi.
Ako se državi kaže da konačno mora "osigurati pravilno funkcioniranje državnih institucija", to znači da EU situaciju u Gruziji ocenjuje kao izuzetno lošu.
Budimo iskreni: EU čeka promjenu vlasti u Tbilisiju.
Jer uz konfrontaciju Ivanišvilija i Sakašvilija lista zahtjeva teško da je moguća.
S druge strane, zaključci o Moldaviji i Ukrajini su fundamentalno različiti.
Evropska komisija preporučila je da obje zemlje sada dobiju status punopravnog kandidata. Istovremeno, naše države se u Briselu smatraju "u jednom košu". Ursula von der Leyen na predstavljanju zaključaka nije ni ulazila u detalje logike moldavske odluke, objasnivši samo da je "u suštini ista kao i ukrajinska".
Iako postoje razlike.
Brisel je postavio veće zahtjeve Moldaviji nego Ukrajini. Činjenica je da je Kišinjev, gdje je proevropska vlada imenovana prije manje od godinu dana, sada u ranoj fazi niza reformi, poput pravosuđa.
Međutim, nakon objavljivanja odluke Evropske komisije, postalo je jasno da početak pregovora o članstvu uopće nije izgledan. Ova faza je odgođena.
A zahtjevi koji su sada postavljeni moraju biti ispunjeni kako bi Ukrajina zadržala status kandidata.
U dokumentu se jasno navodi da sadašnje dodeljivanje statusa nije konačno i da ga EU može opozvati ako zvanični Kijev ignorira reformsku agendu (isto se odnosi i na Kišinjev).
Prije nego saznamo kako će to funkcionirati, pogledajmo listu reformi koje je identificirala EU.
Tačnije, ne radi se o sedam zahtjeva EU, već o sedam blokova reformi, čiju implementaciju je Evropska unija označila kao uslov za zadržavanje statusa kandidata:
(1) reforma Ustavnog suda
(2) nastavak reforme pravosuđa
(3) antikorupcija, uključujući imenovanje šefa SAP-a
(4) spriječavanje pranja novca
(5) implementacija antioligarhijskog zakona
(6) harmonizacija audiovizuelnog zakonodavstva sa evropskim zakonodavstvom
(7) izmijeniti zakone o nacionalnim manjinama.
Gledajući unaprijed, recimo da su neke tačke veoma čudne.
Na kraju teksta dat ćemo potpunu formulaciju preporuka za zainteresirane, a sada - o najvažnijim od njih.
Europejska pravda je više puta ponavljala da se Evropska komisija složila sa državama članicama o svom stavu o kandidaturi Ukrajine. A lista očekivanih reformi to dodatno nagovještava. Čini se da su stvarne zahtjeve za reformama u Briselu dodali oni koji bi trebali umiriti neke evropske prijestolnice i osigurati da ne blokiraju status kandidata na samitu.
Sada više o svakom od njih. Počnimo s najmanje važnim i završimo s ključnim – onima koji su prvi navedeni - nacionalne manjine.
Ova tačka je zapisana da umiri Mađarsku. U njoj se navodi da je prije nekoliko godina Ukrajina obećala donijeti okvirni zakon o nacionalnim manjinama.
Zar Mađarska neće tražiti donošenje zakona u verziji koja Ukrajini neće odgovarati? U Briselu kažu ne. Visoki evropski zvaničnik, koji je sa Evropejskom pravdom razgovarao pod uslovom anonimnosti, naglasio je da će Evropska komisija sama procijeniti implementaciju ovog zahtjeva (kao i sve ostale). Predviđeno je da zakon o nacionalnim manjinama bude dostavljen na analizu Venecijanskoj komisiji, a ako ona kaže da je dokument normalan i da ne ugnjetava interese mađarske manjine, uslov je ispunjen.
Pranje novca i audiovizuelno zakonodavstvo su veoma čudne tačke. Činjenica je da u ovim oblastima i na način na koji opisuje EK, u Ukrajini ne postoje takvi problemi da se usvajanje novih zakona definira kao uslovi za kandidaturu. Čak ni sama Evropska komisija u opisnom dijelu nije mogla detaljno precizirati o čemu se tačno radi.
Jedna od verzija kako je došlo do zaključka ove tačke je da su postojali zahtjevi iz jedne od zemalja EU, a Brisel je odlučio da je lakše napisati ovu tačku, a zatim napraviti neke tačke izmjene zakona i objaviti da je zahtjev ispunjen. Druga moguća opcija je namjerno uključivanje takvih tačaka u zaključak koji će Ukrajini omogućiti da lako "demonstrira napredak".
Mnogi u Ukrajini su iznenađeni zahtjevom da se država bori protiv ologarha, jer postoji (lažni) stereotip da antioligarhijski zakon nema podršku na Zapadu. To nije istina. U EU ga podržavaju od početka. I, kako se ispostavilo, podrška je bila tolika da se on - nakon razgovora Ursule von der Leyen i Vladimira Zelenskog - čak našao na listi uslova za kandidaturu.
A kako sadašnja vlast to ne doživljava kao carte blanche za proizvoljne "de-oligarhizacije", Evropska komisija je napisala zaštitnu mjeru: zakon mora proći ispitivanje Venecijanske komisije i, ako je potrebno, biti u skladu s tim izmijenjen. Ovaj dokument je dostavljen Venecijanskoj komisiji prošle jeseni, datum zaključenja još nije određen. Iako postoji šansa da ga "Venecija" kritizira do srži.
Ostaju još tri tačke, a one su korijen, suština zaključka Evropske komisije.
U ovom trenutku se kombinira nekoliko uslova za borbu protiv korupcije. Jedan od njih je i imenovanje šefa Specijaliziranog antikorupcijskog tužilaštva, "kojim se odobrava utvrđeni pobjednik konkursa ". Kao što znate, Bankova blokira pobjednika od prošle godine, a to je već postalo neprihvatljivo, jer je Zelenski lično obećao i predsjedniku Bidenu i von der Leyen da će riješiti problem, ali ništa se nije promijenilo.
