U Ambasadi Bosne i Hercegovine u Stockholmu danas je održan internacionalni seminar pod nazivom „Truth, Memory, and Democracy: Lessons from Bosnia for Europe“ („Istina, sjećanje i demokratija: Lekcije Bosne za Evropu“), posvećen pitanjima historije, tranzicijske pravde, kulture sjećanja i savremenog evropskog odnosa prema iskustvu Bosne i Hercegovine.
Na seminaru su govorili profesor Santino Sanimir Rešić, profesor Goran Šimić i profesor David Pettigrew, dok je prisutne u ime domaćina pozdravio ambasador Bosne i Hercegovine u Švedskoj Bojan Šošić.
U uvodnom obraćanju ambasador Šošić istakao je da se Bosna i Hercegovina u internacionalnim okvirima prečesto posmatra gotovo isključivo kroz jezik krize, pomoći, intervencije i „nedovršenog konflikta“, kao zemlja kojoj se lekcije daju, umjesto kao zemlja čije iskustvo može biti od koristi drugima.
„Bosna i Hercegovina je, kroz ogromnu ljudsku patnju i historijske teškoće, akumulirala iskustva koja danas imaju duboku relevantnost daleko izvan naših granica“, naglasio je Šošić, dodajući da pitanja s kojima su se Bosanci i Hercegovci suočavali devedesetih godina danas ponovo postaju centralna evropska pitanja: kako društva odgovaraju na agresiju, kako propaganda priprema nasilje, kako se slabe demokratske institucije i kako se razlikuje istina od politički pogodnih narativa.
Posebno je naglasio da su to danas ne samo bosanska, nego i evropska i globalna pitanja, koja u kontekstu Ukrajine dobijaju novu i urgentnu aktuelnost.
Profesor Santino Sanimir Rešić u svom izlaganju fokusirao se na snažnu „kulturu historije“ prisutnu u državama nastalim raspadom Jugoslavije, upozorivši da gotovo opsesivna upotreba prošlosti nakon ratova devedesetih i dalje proizvodi atmosferu podjela i konflikta, naročito u Bosni i Hercegovini.
„Budućnost je postala talac prošlosti“, upozorio je Rešić, ističući da se historija prečesto koristi kao sredstvo legitimizacije sadašnjih političkih projekata, čime se blokiraju pokušaji pomirenja i izgradnje zajedničke budućnosti.
Naglasio je da ozbiljna historiografija mora biti zasnovana na naučnim standardima, profesionalnoj verifikaciji i objektivnom pristupu prošlosti, te da je Bosni i Hercegovini neophodno „bolno, ali iskreno suočavanje sa prošlošću“, bez kojeg nije moguće istinsko pomirenje.
Profesor Goran Šimić govorio je o pitanju povjerenja u činjenice nakon rata i ulozi sudova u utvrđivanju objektivne istine o ratnim zločinima.
Prema njegovim riječima, društva nakon rata gotovo uvijek ostaju podijeljena između počinilaca i žrtava, pri čemu jedni nastoje izbjeći odgovornost, dok drugi traže pravdu.
Šimić je naglasio da konačnu riječ o tome šta predstavlja genocid, ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti ne mogu davati političari, novinari ili ideološki motivirani interpretatori prošlosti, nego isključivo sudovi, čije su presude rezultat dokazivanja činjenica „izvan razumne sumnje“.
„Jednom donesene i pravosnažne, presude postaju utvrđene činjenice, bez obzira na to želi li ih društvo prihvatiti ili ne“, poručio je Šimić, upozorivši da Bosna i Hercegovina već tri decenije živi u podijeljenom prostoru „jedne istine i više interpretacija“, gdje se često radije vjeruje vlastitim mitovima nego sudski utvrđenim činjenicama.
Profesor David Pettigrew upozorio je na ozbiljnu eskalaciju negiranja genocida, glorifikacije ratnih zločinaca i retorike podjela u Republici Srpskoj, što je, prema njegovim riječima, posljedica izostanka ozbiljnijih mjera tranzicijske pravde.
Posebno je kritikovao nepostojanje institucionalne reakcije na murale i spomenike posvećene osuđenim ratnim zločincima, uključujući Ratka Mladića i Slobodana Praljka, kao i kontinuirano odbijanje vlasti da dozvole memorijalizaciju mjesta stradanja žrtava u mjestima kao što su Foča, Kalinovik, Prijedor, Zvornik, Bratunac, Mostar i druga.
Pettigrew je posebno osudio promociju banje Vilina Vlas kao turističke destinacije, podsjećajući da su upravo na tom mjestu tokom rata počinjeni masovni zločini nad bošnjačkim ženama.
Govoreći o evropskim iskustvima suočavanja s prošlošću, Pettigrew je naglasio da države Evropske unije kroz mreže memorijala, muzeja i obrazovnih programa pružaju važan model kulture sjećanja na Holokaust, te podsjetio da i izvještaji Ujedinjenih nacija ističu memorijalizaciju kao ključnu za razvoj demokratskog društva zasnovanog na poštivanju ljudskih prava.
U tom kontekstu pozvao je prisutne članove švedskog Parlamenta i diplomatske zajednice da izvrše dodatni pritisak na Ured visokog predstavnika i evropske institucije kako bi aktivnije podržali kulturu sjećanja u Bosni i Hercegovini i zaštitu prava žrtava na memorijalizaciju.
Seminar je izazvao veliko interesovanje predstavnika diplomatskog kora, akademske zajednice, švedskih institucija i bosanskohercegovačke dijaspore, a više učesnika istaklo je da iskustvo Bosne i Hercegovine danas ima poseban značaj za Evropu u svjetlu ruske agresije na Ukrajinu i rastućih izazova međunarodnom pravu i demokratskim institucijama.
