Donald Trump i dalje se osjeća kao pobjednik nakon hvatanja Nicolasa Madura. Lako zarobljavanje venecuelanskog predsjednika omogućilo mu je kontrolu nad naftnim i mineralnim resursima zemlje, ali i da pritisne Kubu uskraćivanjem energije, podižući nadu da bi mogao srušiti komunistički režim koji frustrira Vašington od 1959. godine.
Trump vjeruje da će njegova saradnja s Izraelom u Iranu imati sličan uspjeh. Napadi iranskih raketa i dronova na Izrael i arapske susjede nisu poljuljali njegovo uvjerenje da može pobijediti, bez obzira kako definiše „pobjedu“.
Bez obzira na utjecaj rata na tržišta energije, američka ekonomija može izdržati udarce. „Cijene nafte na kratki rok, koje će brzo pasti kada nestane nuklearne prijetnje iz Irana, mali su trošak za sigurnost i mir u SAD i svijetu“, poručio je Trump putem društvenih mreža.
Osjećaj nepobjedivosti dodatno mu daje činjenica da njegova nepredvidiva politika do sada nije izazvala toliko štete koliko se očekivalo. Uprkos carinama, smanjenju federalne administracije, deportacijama radnika i napadima na Federalne rezerve, ekonomisti su prije nekoliko sedmica još razmatrali mogućnost „mehkog slijetanja“ američke ekonomije nakon perioda visoke inflacije.
Američka otpornost na energetske šokove
SAD je možda najbolje pripremljena od svih razvijenih zemalja na skok cijena energije. Uvoz sirove nafte znatno je smanjen zahvaljujući rastu domaće proizvodnje od ranih 2000-ih, dok je uloga prirodnog gasa, koji je manje osjetljiv na globalne šokove, porasla.
Danas nafta čini oko 38 posto američke potrošnje energije, gotovo deset procenata manje nego tokom naftne krize 1973. godine. U isto vrijeme, udio prirodnog gasa povećan je s 30 posto na 36 posto.
Dok su evropska tržišta uzdrmana otkako je Iran ograničio prolazak kroz Hormuški moreuz, S&P 500, omiljeni Trumpov pokazatelj ekonomskog zdravlja, i dalje se drži blizu rekordnih vrijednosti.
Neprilike i protivljenje javnosti
