Daleko kraći bliskoistočni rat brzo je razotkrio stratešku nemoć američke vojne sile u današnjem, međusobno povezanom svijetu, a "mali izlet u Iran" Donalda Trumpa, sudeći prema nacrtima mirovnih sporazuma, općenito se smatra porazom, piše The Guardian.
Još 1965. godine, pravdajući rat u Vijetnamu, Lyndon B. Johnson tvrdio je da sila često mora prethoditi razumu, što je postalo svojevrsno elegantno opravdanje za moralnu misiju Amerike kojem su se kasniji američki predsjednici redovito vraćali uoči ratova.
Uvjereni u svoju vojnu nadmoć i vođeni plemenitim namjerama, više puta su ulazili u ratove da bi se našli zbunjeni i slomljeni nesposobnošću da nadvladaju slabijeg protivnika kojeg su potpuno pogrešno procijenili.
Spomenik zbrkanim ciljevima
Iako se činilo da se takva sudbina nikada neće dogoditi Donaldu Trumpu, koji se protivio beskrajnim ratovima, njegov se iranski poduhvat pokazao loše osmišljenim, spomenikom zbrkanim ciljevima, lošem planiranju i pogrešnim pretpostavkama.
Po svojim razmjerama, naravno, sadašnji sukob ne može se mjeriti s Vijetnamskim ratom, koji je trajao godinama i u kojem je poginulo 58.220 američkih vojnika, postavši time neusporediv primjer američke oholosti.
U poređenju sa vijetnamskom odisejom, Iran se doima kao jednodnevni izlet.
No u pogledu posljedica, moguće je da će se taj "izlet" pokazati kao veća geopolitička prekretnica za SAD.
To je trenutak u kojem će Amerika morati priznati da je loše vodila rat, ne samo zato što nije imala jasan plan borbe, već i zato što nije imala veliku strategiju prilagođenu funkcioniranju savremenog svijeta.
U međusobno povezanom svijetu, Trump vjeruje da se napredak postiže sukobom, a ne saradnjom.
Ironično, sjena Vijetnama stalno je lebdjela nad Trumpom, i to ne samo zato što je izbjegavao regrutiranje. Njegova politička privlačnost na mnogo načina proizilazi upravo iz te ere.
Dobitnik Pulitzerove nagrade, historičar s Harvarda Fredrik Logevall, nedavno je ustvrdio da "mnogi problemi koji danas muče Ameriku - otuđenost, ogorčenost, cinizam, nepovjerenje u vladu i slom građanskih institucija - imaju korijene u eri Vijetnamskog rata".
- Moglo bi se reći da su Amerikanci od naivnosti na početku vijetnamske ere prešli na cinizam koji nas otuđuje od vlade i prijeti demokratiji jer uništava vjeru ljudi u promjene - rekao je.
Upravo je u tom polariziranom političkom ekosistemu Trump doživio procvat.
Domaće posljedice iranskog sukoba za SAD nikada se neće mjeriti s onima Vijetnamskog rata. Rat je od početka bio nepopularan, ali društvo njime nije razoreno; kući je poslano samo 13 sanduka, od kojih je svaki bio lična tragedija.
Ipak, međunarodne posljedice mogle bi biti dugotrajnije.
Pad Sajgona u aprilu 1975. nije imao predviđene globalne posljedice; "domino efekt" komunizma nije se ostvario.
S druge strane, Trumpov rat s Iranom signal je poraza koji će odjeknuti na više frontova.
Strateški fijasko
On označava slom dvadesetogodišnje izraelske strategije promjene režima u Iranu i ubrzat će pad utjecaja izraelske vlade u Washingtonu.
Danny Citrinowicz, bivši šef iranskog odjela izraelske vojne obavještajne službe, opisuje rat kao "operativni uspjeh, ali strateški fijasko" za Izrael.
Rat također potiče zaljevske monarhije da preispitaju svoje saveze, uključujući i pitanje donose li im američke baze sigurnost.
Za proučavatelje ratovanja potvrđen je status jeftinih dronova kao faktora koji izjednačava snage u modernom sukobu - lekcija koju je Iran naučio iz ukrajinskog rata bolje od Pentagona.
Američki ministar odbrane Pete Hegseth obećao je "smrt i uništenje s neba", pogodivši 13.000 ciljeva u prvom mjesecu, ali to nije donijelo pobjedu, već samo iscrpilo američke zalihe projektila i državnu blagajnu. Posljedice će vjerovatno teško pogoditi i Evropu.
Kako pritisak na životni standard bude rastao, vladajući u Francuskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu mogli bi se suočiti s izbornim porazom.
Zadatak će im biti otežan ako Trump ostvari prijetnju povlačenja američkih trupa iz država NATO-a zbog njihovog "kukavičkog" odbijanja da mu pomognu.
