Trijumfalni ispraćaj ratnog zločinca kao test za međunarodnu zajednicu: Plenković drži lekcije Srbiji zbog Mladića, a zaboravlja kako se vrh HDZ-a oprostio od zločinca Praljka

Međutim, odmah nakon toga, Kos je pomirljivo izjavila da je potrebno “sjesti za sto i razgovarati o tome kako Srbija može nastaviti svoj evropski put”. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen je „šokirana“ prizorima iz Beograda i „duboko žali“ zbog prisustva srbijanskih zvaničnika Mladićevoj sahrani. I to je sve. Za Srbiju, dakle, što se tiče institucija EU, za sada neće biti nikakvih posebnih sankcija, niti zaustavljanja “evropskog puta”.

Mlake reakcije zvaničnika Evropske unije i nisu previše iznenađujuće ako se prisjetimo decembra 2017. godine kada su se neki od najviših političkih dužnosnika Republike Hrvatske, kao punopravne članice Evropske unije, na komemoraciji u dvorani “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu biranim riječima oprostili od Slobodana Praljka, kojeg je Haški tribunal osudio na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina, teških povreda Ženevskih konvencija i zločina protiv čovječnosti.

Ispraćaj Praljka, istina, bio je znatno skromniji od onog koji su srbijanske vlasti organizovale za Mladića, ali ostaje činjenica da su tog dana, uz Gundulićevu “Himnu slobodi”, presuđenog ratnog zločinca na posljednje počivalište ispratili brojni istaknuti HDZ-ovci, među kojima i aktuelni potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, Vladimir Šeks, Luka Bebić, Milijan Brkić i mnogi drugi. Hrvatski državni vrh tada nije imao problem stati uz Slobodana Praljka, niti je njegovo veličanje tretirano kao nešto što je nespojivo s evropskim vrijednostima. Stoga su i posebno licemjerne “oštre” kritike upućene Briselu, kao i zvaničnicima Srbije i Rs-a koje ovih dana slušamo od premijera Andreja Plenkovića koji je s pravom osudio veličanje Mladića, ali pritom prešućuje da je Hrvatska, kao članica EU, i sama „dostojanstveno“ i ponosno ispraćala presuđene ratne zločince uz prisustvo najviših državnih i stranačkih zvaničnika. Upravo su takve politike jedan od razloga zbog kojih riječi čelnika EU o “evropskim vrijednostima” sve češće zvuče kao isprazna fraza.

“Za takav zločin, takva (doživotna) kazna. A što se tiče smrti, njegovima je vjerovatno teško. Svako ima vijek trajanja. Umiru i dobri, umiru i loši”, izjavila je srebrenička majka Kada Hotić povodom smrti Ratka Mladića.

I na tome je, eto, trebalo stati. Nažalost, nije. Prema presudama međunarodnih sudova za ratne zločine može se odnositi samo na jedan način, a to je da ih se podjednako uvažava – bez obzira na ime, prezime i porijeklo osuđenika. Sve mimo toga je relativiziranje, necivilizacijski i primitivno. I nespojivo ne samo sa evropskim, već sa ljudskim vrijednostima.

Glorificiranje ideologije Srbije sa početka devedesetih iz koje je stvoren Ratko Mladić i otvoreno prizivanje novih zločina moraju imati posljedice. Konkretne, bolne i politički mjerljive posljedice. Kada su u pitanju političari iz vlasti i opozicije u Rs, prvi i najvažniji odgovor mora doći od Tužilaštva BiH, koje više nema luksuz da šuti i mirno posmatra kako se pred očima svjetske javnosti u Bosni i Hercegovini normalizira slavljenje ratnih zločinaca.

Drugi odgovor mora doći od međunarodne zajednice, koja mora prestati da svjesno zatvara oči pred politikom režima Aleksandra Vučića. Sankcije, uskraćivanje političke podrške, zamrzavanje procesa i krivična odgovornost onih koji raspiruju mržnju – to je jedini jezik koji političke elite u Beogradu i Banjoj Luci razumiju. Ostalo su samo isprazne riječi i dekoracija. A dekoracijom se ne čuva ni mir, niti „evropske vrijednosti“.