Februar 2026. godine ostat će upamćen kao mjesec otrežnjenja. Mjesec kada je političko Sarajevo, predugo uljuljkano u mitove o "neupitnoj američkoj podršci" i "crvenim linijama", doživjelo sudar sa realnošću, piše Klix.ba.
Dok su u Sarajevu insistirali na pravnim normama i hvatali se međunarodnog prava Milorad Dodik je trijumfalno ušetao u Bijelu kuću. Pred nama su izbori, a pitanje više nije ko će pobijediti, već kakav će biti kapacitet države u godinama koje dolaze.
Ako je do sada i postojala sumnja, februar 2026. ju je otklonio: politička scena u Bosni i Hercegovini se nepovratno promijenila, a probosanski blok tu promjenu nije dočekao spreman. Dok su se stranke "Trojke" (SDP, NiP, Naša stranka) trošile na unutrašnja preslagivanja i protokolarne posjete, lider SNSD-a, čovjek kojeg su mnogi u Sarajevu prerano proglasili "političkim mrtvacem", vratio se jači nego ikad.
Hronika nemoći
Godina 2025. trebala je biti godina pravde. Očekivalo se da presuda Suda BiH stavi tačku na jednu destruktivnu karijeru. Danas, ta presuda djeluje kao davno zaboravljena epizoda. Ne samo da Dodik nije iza rešetaka, već se slobodno šeta svjetskim metropolama, demonstrirajući moć koju crpi iz činjenice da pravo u BiH gubi bitku pred geopolitikom.
Ključni trenutak, svojevrsni "game changer", desio se krajem prošle godine. Odluka OFAC-a o ukidanju sankcija, pod direktnom palicom nove Trumpove administracije, nije pala s neba.
Ona je rezultat višemjesečnog, tihog i skupog lobiranja RS-a. Dok su se bh. lideri uzdali u "prijatelje" poput senatorice Jeanne Shaheen, koja je u novoj raspodjeli moći u Vašingtonu postala irelevantna, Dodikovi emisari su MAGA pokretu prodavali priču koja tamo prolazi: suverenitet, borba protiv globalizma i, ključno, zaštita kršćanskih vrijednosti.
Gdje je u svemu ovome vlast u Federaciji BiH? Reakcija vlasti u Federaciji na ove tektonske poremećaje odaje utisak zatečenosti.
Trojka se nalazi u nezavidnoj poziciji taoca vlastite želje za stabilnošću koalicije. Politika ustupaka, s ciljem očuvanja funkcionalnosti institucija, dovela je do toga da se na ozbiljne izazove iz Banje Luke često odgovara tišinom. Imenovanja i kompromisi s partnerima ostavljaju prostor za sumnju da li su "crvene linije" zaista neprelazne ili su podložne pregovorima zarad mira u kući.
Između napada i potrebe za novom strategijom










