Prenosi se i izjava Milorada Dodika, za koga se tvrdi da je na putu otcjepljenja i ako zbog toga bukne rat, Rusija će mu pomoći.
"Pođi samnom. Sada ćeš vidjeti osmjeh na mom licu".
Tako počinje tekst uglednog britanskog magazine The Economist u kojem se analizira naoružavanje Srbije.
U tekstu pod naslovom: "Balkanska utrka u naoružavanju: Srbija u bjesomučnoj kupovini oružja", ovaj medij prenosi kako se "Srbija diže iz pepela i u kupovini oružja, što brine susjede te države".
"Tokom sitničavog sukoba s Kosovom u vezi registarskih oznaka, u septembru, Srbija je podigla borbene avione koji su letjeli u području granice dviju država, te pokrenula oklopna oruđa, kako bi prepala svog susjeda".
Ističe se da je od 2015. do 2021. godine, izdvajanje za vojsku u Srbiji poraslo za 70 posto. Došlo se do 1,4 milijarde dolara godišnje, za potrebe opremanje i naoružavanje vojske.
"Rusija i Bjelorusija dali su im 10 MIG - 29, Rusija je dala i 30 tenkova i oklopnih transportera. Od ove zemlje kupili su i moderan sistem protivvazdušne odbrane. Od Kineza su kupili borbene dronove, Rusi su im prodali helikoptere, Francuzi rakete zemlja - vazduh.
Ministar odbrane Srbije objavio je ovog mjeseca da pregovaraju s Aibus-om o kupovini transportnih aviona i helikoptera.
Prošlog je mjeseca objavljeno da se pregovara s Izraelom o kupovini protivtenkovskih projektila, a i turski dronovi, koji su korišteni uz devastirajuću efikasnost, kako bi bile poražene trupe Armena u Nagorno Karabahu, mogli ni se naći na shopping listi", piše The Economist.
Dodaje se i da se - paralelno - modernizira vojna industrija Srbije koja više ne proizvodi samo arsenal iz vremena Jugoslavije.
Sve do 2014. Srbija je stabilno nazadovala u svom vojnom programu.
A onda je rat u Ukrajini pokazao da konvencionalni rat nije prošlost.
Poplave godinu kasnije stavile su Beogradu do znanja da nema ni spasilačke helkoptere.
Iste je godine i Hrvatska zatražila od Sjedinjenih Američkih Država rakete.
"Moderna država mora imati modernu armiju", citira The Economist Vučića.
Srbija, navodi se dalje, troši oko 2 posto svog bruto društvenog proizvoda na naoružavanje. U brojkama, to je više nego Albanija, Kosovo, Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija - zajedno!
Ali, to je više nego i Hrvatska, koja kupuje borbene avione od Francuske kako bi oživjela skoro pa nepostojeću ratnu avijacuju", piše dalje ovaj magazin.
Prenosi se i izjava Milorada Dodika, za koga se tvrdi da je na putu otcjepljenja i ako zbog toga bukne rat, Rusija će mu pomoći.
"Tabloidi u Srbiji, koji su pod čvrstom kontrolom vlade u Beogradu, stalno objavljuju da je rat sa kosovskim Albancima ili Hrvatskom - neizbježan.
Oni su ovog mjeseca, nakon sukoba oko registarskih tablica s Kosovom, povezali izbijanje nasilja u vezi s time, s britanskim Ghurkama (specijalnom jedinicom britanske vojske op.p.)".
Paralelno sa svim ovim aktivnostima, The Economist ističe i ponašanje aktuelnog ministra policije Aleksandra Vulina koji stalno priča o "srpskom svetu".
To je, navodi dalje list, eufemizam za "veliku Srbiju" koja bi poklopila Kosovo, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu.
Vucic za The Econimist odbacuje te tvrdnje nazivajući ih "propagandom".
Citira ga se u izjavi da "svi susjedi znaju da ponovno naoružavanje Srbije 'nije protiv njih'".
Vuk Vuksanović, istraživač pri Beogradskom centru za sigurnosne politike za ovaj magazin navodi da je kupovina oružja više političke, nego vojne naravi.
Pojašnjava da je "šepurenje" vojnim sporazumima i kupovinama, primarno namijenjeno pristašama Vučićeve stranke i njegovih koalicionih partnera, koji vojsku iznimno cijene.
Dodaje se i da je teško vjerovati da će Beograd napasti nekog od susjeda, jer je većina u NATO-u, te ih Alijansa štiti.
The Economist završava svoj tekst o naoružavanju Srbije izjavom Vuksanovića:
"Postojanje jake vojske znači da te velike sile poštuju.
I, ako - ne dao Bog - bude poremećen regionalni status quo onda, ako mi možemo naštetiti hipotetičkom protivniku, onda će on(i) biti možda susretljiviji prema nama tokom pregovora".
